Tekstovi

Jedan zaboravljeni „Štiklec“ ili moj prvi glazbeno-teatarski pokušaj U vrijeme popodnevnog odmora, u mojoj „radnoj“ sobi, lutajući pogledom iz fotelje po regalima s knjigama, raznim predmetima i slikama na zidovima, najčešće mi se javljaju moja sjećanja na djetinjstvo i mladost. Čini da upravo taj ambijent otvara ona skrovita mjesta u moždanim vijugama gdje se pohranjuju […]

“A porta inferi”, Fran Galović Na katafalku ruža svenulihU žutom, mrtvom, voštanome sjajuUmirih se i tiho, tiho snihI snivah san o sunčanome kraju… – – – O, blagi, zlatni sanci rumeniO divotnome, rajskom osjećaju,O sreći vječnoj – nestali ste svi, –Tek mrtve svijeće tmurnim sjajem sjaju… Bez suza i bez plavog tamjana,U bljedilu i ponoćnome

“Lastavice”, Fran Galović Došle su denes. Videl sem dve.Iščo si gnezdo okraj hiže. Lete polako.I pitam sako:“Kaj ste nam donesle, male, drage ftice?Vi z vetrom letiteČez široko morje, gde me nigdar ne bo,Gde je navek sonca i leta pono nebo.Kaj niš ne velite?” Onkraj kleti lečo mlade lastaviceI gnezda glede. Kaj so nam donesle? Sonce,

“KOPRIVNICA”, Ferdinand Buhanec U Glasniku Grada Koprivnice, broj 10. od 11.12.2002.g. pjesma „Koprivnica“ Ferdinanda Buhaneca proglašena je Svečanom pjesmom grada Koprivnice. KOPRIVNICA Još uvijek sva blistaš, stara mi damo Dok gledam Te izdaleka Još smrklo se nije, a Ti pališ svjetla Ko’ netko kad nekoga čeka I živim ja opet sve prekrasne čase Te jedine,

Grad kao otvorena šaka Većina gradova su dvije šake labavo približene poput poluotvorene školjke. Moja Koprivnica nema desne šake, pa je uvijek otvorena putnicima-namjernicima kao lijeva opuštena ruka što je skitnici upravo poklonila kaput. Umjesto tople desne šake što zimi zatvara prostor glavnog trga i grije svoje stanovnike, a ljeti ih zaklanja od srpanjske jare,