ODJEĆA (NE) ČINI ČOVJEKA

Kratki povijesni pregled odijevanja

Pojava odjeće veže se uz njezinu osnovnu funkciju, a to je da štiti tijelo od hladnoće i vlage. Osim ove funkcije kasnije se pojavljuje potreba čovjeka da prekriva određene dijelove tijela koji se smatraju sramotnima. Ovu potrebu često diktiraju društvene norme i običaji. Jedna od njih zapisana je i u Bibliji, točnije Knjizi Postanka, u dijelu koji opisuje kako su Adam i Eva zastidjevši se vlastite golotinje pokrili tijelo lišćem. Jednako važnom funkcijom odjeće smatra se i želja za uljepšavanjem, odnosno ukrašavanjem, a tu je i kultna, obredna ili magijska uloga odjeće koja je u nekim situacijama prisutna sve do današnjih dana. Ovdje svakako treba dodati društvenu važnost odjeće koja preuzima ulogu znaka, a njome se može izražavati moć, vlast, otpor, razlikovanje. (Biočina, Ivana: Modus viviendi – Ogled o političkom, ekonomskom i društvenom u modi. Zagreb: Znanje, 2014., 12.)

Tijekom povijesti, pod utjecajem različitih faktora mijenjali su se načini izrade i materijali, a ponajviše izgled odjeće. Jedan od razloga tim promjenama bila je svakako želja za osvajanjem suprotnog spola, a tu su i drugi razlozi poput potrebe za isticanjem ili pak prikrivanjem nedostataka. Odjeća je imala dvojaku ulogu: mogla se koristiti u svrhu oslobađanja ili pak sputavanja, podčinjavanja. Primjer tome su različiti oblici odjeće kojima se ženama onemogućavalo slobodno kretanje te ih se na taj način držalo u stanju podređenosti. (Deslandes, Yvonne: Zašto se odijevamo // Moda – povijest, sociologija i teorija mode. Zagreb: Školska knjiga 2002., 43 – 47.) Odijevanje je neverbalni jezik, predstavlja oblik namjerne ili nenamjerne komunikacije kojom se okolini prenose informacije o osobnosti onog tko je nosi, njegovom društvenom položaju, zanimanju i sustavu vrijednosti. S druge strane, odjećom se možemo poslužiti kako bismo se prerušili ili sakrili identitet.

Uz različita povijesna razdoblja na europskom i susjednim područjima, danas rado povezujemo i određeni način odijevanja, odnosno tipične odjevne predmete poput egipatske lanene odjeće bijele boje i jednostavnog kroja. Uz staru Grčku i Rim povezujemo nekrojene pregače, tunike i ogrtače koji se ukrašavaju bogatim naborima tkanine i tijekom kretanja dodatno prilagođavaju tijelu. Njihova je odjeća bila znak slobode. Srednji vijek karakterizira promjena odnosa spram tijela i odjeće. Tijelo se potiskuje i postaje podređeno u odnosu na dušu i razum. Bilježimo pojavu novih odjevnih predmeta i načina odijevanja. Hlače kao odjevni predmet javljaju se u Bizantskom carstvu, a preuzete su iz Perzije. Duge gaće svojstvene su Galima, a rado ih nose i Germani koji ih upotpunjuju kožnatim hlačama. (Grau, Marie Francois: Povijest odijevanja. Zagreb: Kulturno informativni centar, Naklada Jesenski i Turk, 2008., 17 – 39.) Bluza kao odjevni predmet pojavljuje se u razdoblju romantike. Ovo je razdoblje obilježeno snažnom religioznošću te povezanošću crkvenog i svjetovnog, što se odrazilo i na izgled odjeće. Sve do 14. stoljeća vrlo su male razlike između muške i ženske odjeće, a to je razdoblje u kojem se rađa moda kao pojam u današnjem značenju. Uzrok tome nalazimo u pojavi nove, vrlo utjecajne trgovačke klase te gospodarskom razvoju koji diktira brze promjene u društvu. Uz njih se veže i moda koja podrazumijeva stalne promjene odjeće i načina odijevanja, a naziv joj dolazi od franc. Mode, odnosno latinskog modus: mjera, način, a označava način odijevanja svojstven određenomu razdoblju, društvu, skupini, ili pak smatran primjerenim trenutku. (Moda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021., Pristupljeno 4.6.2021.) Ovu općenitu definiciju koja u svojoj osnovi definira prvobitni smisao mode kao odijevanja „na način drugoga“, možemo dopuniti tako da joj dodamo nagon za imponiranjem, važenjem i ukrašavanjem, potrebu za erotskom privlačnošću te diktate isticanja socijalnih i/ili financijskih razlika, ukusa vremena, ćudoređa razdoblja, religijskih i političkih društvenih normi. Možemo reći da se odjeća u razdoblju humanizma i renesanse vratila antičkim vrijednostima i zadobila ponovno ljudsku mjeru što je vodilo individualizmu. Stoljeća koja su uslijedila, u odijevanju često karakteriziraju trenutci pretjerivanja, upadljivosti i promjene radi promjene koji se izmjenjuju s desetljećima krajnje jednostavnosti. Jasno je da se vanjskom formom, odnosno odjećom u stvari iskazivalo društvene stavove. U tom razdoblju modno odijevanje znači odijevanje na francuski, talijanski ili španjolski način. Način odijevanja propisuje se uredbama – zakonima protiv raskoši koji se odnose prije svega na građanstvo, dok se s druge strane na kraljevskim dvorima u Europi pretjeruje s elegancijom i rastrošnošću. Značajniju promjenu u odijevanju donosi francuska revolucija uvodeći jednostavnost. Prva polovica devetnaestog stoljeća ostaje obilježena odijevanjem u skladu s propisima, a sredinom stoljeća već govorimo o visokoj modi sa suvremenim obilježjima, poznatim kreatorima i manekenima te Parizom kao modnim središtem. Ipak, najvažnija promjena u odijevanju dogodila se pojavom šivaćih strojeva i konfekcijske odjeće koja postaje dostupna i siromašnijim kupcima. Dvadeseto stoljeće obilježeno je velikim društvenim promjenama, svjetskim ratovima i emancipacijom žena, a sve to odražava se i na odjeću. Munjevite, ponekad i kaotične modne promjene na kraju vode u antimodu i odijevanju daju neka sasvim nova značenja. (Galović, Milan: Moda – zastiranje i otkrivanje. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2001., 57 – 75.)

Utjecaj modnih časopisa na odijevanje žena u našim krajevima

S obzirom na to da je domovina mode Francuska, ne čudi što se prvi ženski časopisi u obliku samostalnih letaka na kojima su se nalazile modne grafike pojavljuju tijekom 17. stoljeća u Parizu. Tek početkom 19. stoljeća modni se časopisi počinju tiskati i u drugim europskim centrima, primjerice u Beču i Pešti, ali se uglavnom radi o preslikanim pariškim izdanjima koja posredstvom tih centara stižu i u Zagreb. Prvi domaći modni prilog Luna izašao je u Zagrebu 1844. na njemačkom jeziku, u okviru novina Agramer Politische Zeitung. Upravo to je i vrijeme kada se u Hrvatskoj javlja nacionalna moda u skladu s političkim zbivanjima. (Zdenko Balog ovu pojavu naziva pokušajem uvođenja nacionalne komponente u mogu, što je u skladu s tada aktualnim trendovima u Europi (vidi u Balog, Zdenko: Modni žurnal u Hrvatskoj na prijelazu stoljeća. Peristil 31/1988., 313.) Radi se naime o odjeći visokih društvenih slojeva u koju su uključeni pojedini odjevni predmeti, na neki način nacionalno obilježeni. Suprotno tome, egzistira narodna nošnja kao način odijevanja običnog puka koji se kroz duže vremensko razdoblje ne mijenja. U tom razdoblju je većina odjevnih predmeta koje ubrajamo u narodnu nošnju, od tkanine do ukrasa, vlastiti proizvod nastao unutar seoskog domaćinstva. (Štimac, Vlatka: Hrvatsko modno-odjevno nazivlje – Jezična analiza modnih časopisa od 1918. – 1941. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2008., 27 – 28.) Kako su modni trendovi diktirani u obližnjim ili nešto daljnjim centrima mode utjecali na odijevanje stanovnika Koprivnice i okolice te koliko je elemenata tradicijskog odijevanja zadržano u pojedinim odjevnim predmetima nošenim među seoskim stanovništvom Podravine i Prigorja? Koji modni časopisi su ostavili traga na odijevanje u našem zavičaju? Sve stu to pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u nastavku teksta. Početkom dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj je izlazilo nekoliko modnih časopisa, a bilo je i drugih časopisa – najčešće obiteljskih revija koje su donosile modne priloge. Bili su namijenjeni uglavnom ženama iz viših društvenih slojeva, najčešće su izlazili kao mjesečnici i dvotjednici, bili su puni reklama i izlazili su u velikim nakladama. Među najpopularnije časopise koji su rado čitani i u Koprivnici (O tome svjedoče sačuvani primjerci istoimenog časopisa koji se čuvaju u muzejskoj knjižnici Muzeja grada Koprivnice) svakako spada i modni prilog Dom i sviet u nakladu Kugli&Deutsch koji pod tim nazivom izlazi od 1888. do 1919., da bi od 1925. nastavio s izlaženjem pod drugim nazivom Svijet, a bio je popularan diljem Hrvatske pa i u Koprivnici. (Štimac, Vlatka: nav. djelo, 29-30.) Drugi vrlo utjecajan modni časopis koji je izlazio u Zagrebu na hrvatskom jeziku od 1895. bio je Parižka moda, list za žensku i dječju odjeću i za ženski ručni rad. U razdoblju od 1920. do 1938. ovaj je časopis mijenjao izgled, naziv i jezik na kojem je izlazio. Die Schöne Wienerin naslov je priloga na njemačkom jeziku koji je izlazio zajedno s hrvatskim, a nekoliko primjeraka ovog priloga čuva se u knjižnici Muzeja grada Koprivnice. Ovaj časopis bio je direktna konkurencija jedinom modnom časopisu koji je djelomično izlazio u Koprivnici pod nazivom Modni svijet: ilustrovani list za toaletu, dječju modu i ručni rad od 1911. godine i to u nakladi Jaroslava Merhauta, knjižara i tiskara koji je kratko vrijeme radio u Koprivnici. List koji je objavljivao najnovije vijesti iz pomodnog života, bio je ilustriran slikama i crtežima najnovijih krojeva odjeće za žene, djecu i djevojke, a dio poglavlja bio je posvećen ručnom radu i posebno njegovanju hrvatske narodne nošnje i veza kroz slike narodnih ornamenata. (Anić, Božica: Koprivnički časopis 20. stoljeća u Zavičajnoj zbirci knjižnice Muzeja grada Koprivnice. // Podravski zbornik 38/2012. Koprivnica: Muzej grada Koprivnice: Koprivnica (ur. Robert Čimin), 2012., 157.) Nijedan primjerak ovog časopisa nije sačuvan na području Koprivnice, tako da je jedini izvor informacija o njemu zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Tridesete i početak četrdesetih godina prošlog stoljeća obilježio je utjecaj poznate hrvatske novinarke i književnice Marije Jurić Zagorke koja je uređivala Novi list (za modu, zabavu i kućanstvo), Novi ženski list te časopis Hrvatica koji je imao stalnu modnu rubriku. (Štimac, Vlatka: nav. djelo, 32.) Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata za modna zbivanja u Hrvatskoj bitan je utjecaj modnog magazina Svijet – Jugoslavenska ženska revija koji izlazi od 1953. godine. U početku se tematski nastavlja na Ženski list. Tiskan je u boji, bogato ilustriran, a kao prilog, se osim krojnog arka javlja i ljubavni roman. Naslovnice ovog časopisa od 1953. do 1963. godine oblikovao je avangardni umjetnik Aleksandar Srnec. Snažan utjecaj na sadržaj lista od početka sedamdesetih godina imaju promjene u društvu, osobito sve veći broj obrazovanih i ekonomski samostalnih žena čijim interesima se i časopis prilagođava pa osim uobičajenih priloga vezanih uz modu, prehranu, kućanstvo, higijenu i svakodnevni život u obitelji te odgoj djece, uvodi i priloge o uspješnim ženama, ravnopravnosti spolova, bračnoj nevjeri, ljetnim avanturama, borbi protiv nasilja u obitelji, planiranju obitelji i slično. (Zubac, Andreja: Kultura javne riječi ženskih časopisa od 1840. do 1970. godine // Knjižničarstvo – Glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema XX, 2, 2016., 88.) Na kraju ne smijemo izostaviti ni utjecaj modnog časopisa Burda Moden koji je u Saveznoj Republici Njemačkoj počeo izlaziti 1950. godine, a od 1961. postao vodećim svjetskim modnim časopisom. Koncipiran na način da i amaterima omogući izradu kvalitetne i lijepe odjeće koja prati modne trendove postaje omiljen i u našim krajevima, usprkos jezičnoj barijeri. (https://www.burdastyle.com/ (pristupljeno 8.6.2021.)

Citirano: Vesna Peršić Kovač

„Bluza – povijest mode u Podravini“. 2021., 5-13.

Muzej grada Koprivnice