Ljudi Pučkog otvorenog učilišta Koprivnica – Petar Jembrek

PETAR JEMBREK – ONAJ KOJI VJEŠTO UPRAVLJA PROJEKTORIMA I MIKSETAMA

(a kad je potrebno zna i improvizirati)

Ako se pitate tko u Učilištu priprema projektor i zvučnike, tko namješta platno i mikrofone ili namjesti govornicu ili… tko usred najveće gužve stigne otići na poštu, zalijepiti plakate i registrirati auto… odgovor je uvijek isti: Petar Jembrek.

Po struci tehničar za računarstvo, po naravi – uragan u tenisicama! Petar je zaposlen u Pučkom otvorenom učilištu Koprivnica od 1. rujna 2016. godine, a njegov radni dan često izgleda kao niz scena iz akcijskog filma, samo bez specijalnih efekata. Jer kod Petra je sve stvarno: kabeli su pravi, problemi konkretni, a rješenja brza i efikasna.

Brz je i snađe se.

Ne postavlja puno pitanja, jednostavno ih riješi, a otkad se oženio – naučio je i (pri)kočiti. Ponekad.

U našem Odjelu za filmsku i medijsku kulturu, Petar radi sve ono bez čega film ne bi ni počeo, predstava krenula, niti bi pozornica bila spremna. Spaja kablove, podešava projektore, testira zvuk, složi razglas, postavi stolice, donese stalke, pripremi govornice, mikrofone, stolove i ako zatreba, skoči po vijke ili kablove u posljednji tren. I sve stigne.

Njegov popis poslova je dug, raznolik i sve samo ne monoton.

Kad u našim prostorima zasjaji nova oprema ili publika primijeti tehnički iskorak, velika je vjerojatnost da iza toga stoji Petar koji je to predložio (i sve istražio).

A ako se dogodi kakav tehnički izazov on ga riješi brže nego što vi stignete reći “hdmi kabel”.

Ali nije stvar samo u brzini.

Petar je i domišljat, radoznao i proaktivan – voli osmišljavati nove načine kako unaprijediti rad kina i Dvorane Domoljub, stalno prati tehničke novitete, testira opremu i samoinicijativno uči sve što bi moglo naš rad podići na novu razinu. Kada ne mašta o novoj kino dvorani kolegici u uredu montira stalak za knjige taman između dvije projekcije i jedne dostave plakata. Ili pripremi scenografiju za potrebe projekta (uz posudbu alata za pirografiju). Petar nije samo tehnička podrška, on je čuvar kulisa, slike, zvuka i dobre organizacije.

Podjednako voli nogomet, tehniku i rad s drvom, a kad treba zna biti i snimatelj, informatičar, vozač, stolar i umjetnik (ako tu ulogu treba konkretan događaj). Bez Petra naše Učilište ne bi bilo tako… zabavno i efikasno.

Tri brza pitanja za Petra:

Koji je najneobičniji kvar koji si morao hitno riješiti, a da nitko nije ni primijetio da se nešto dogodilo?

Sjećam se jedne kino projekcije kad je usred prikazivanja filma prestala raditi klima. Bilo je ljeto, puna dvorana… Razmišljao sam što u tom trenutku učiniti. Nisam mogao prekinuti film, a znao sam da će publici uskoro postati neugodno i previše vruće. Brzo sam otišao iza kino platna i shvatio da se ventilacijska cijev klime otpojila. Naravno, kako često u takvim trenucima biva, nisam imao sav potreban alat pri ruci, ali sam uz malo improvizacije uspio vratiti cijev na mjesto. Zvuk je bio minimalan, a sve se odvijalo u mraku, tako da nitko u publici nije ni primijetio da se na nekoliko minuta dogodio zastoj u hlađenju. Samo su osjetili da je opet ugodno, a film je tekao dalje bez prekida.

Kad bi mogao unaprijediti kino ili dvoranu neograničenim budžetom, što bi prvo napravio?

Jooj, teško pitanje… Ne znam od kuda krenuti… Maštam o potpuno novom, multifunkcionalnom kulturnom centru u Koprivnici. To bi bila revolucija u kulturnoj ponudi grada! Zamišljam zgradu koja bi bila obložena interaktivnim LED panelima, stvarajući dinamičnu fasadu koja mijenja izgled ovisno o događanjima unutar centra. Unutrašnjost bi bila prostrana, ispunjena prirodnim svjetlom, s fleksibilnim prostorima koji se mogu lako prenamijeniti.

Kino? Hmm… Novi filmski prostor bio bi dizajniran kao imersivan multipleks s modularnim dvoranama koje se mogu prilagođavati različitim formatima: od klasičnih projekcija do interaktivnih događanja i e-sport turnira. Naravno veće platno nego u Torontu koje je 35 metara široko, Dolby Atmos sustav sa 128 kanala, dual Barco 4K projektori. Sjedala sa kontroliranim grijanjem, hlađenjem i masažom. No, tu bih dodao i posebne, manje dvorane za projekcije europskih i art filmova, razgovore o filmovima i slično. Zamislite udobne fotelje, prigušeno svjetlo, police s kojih vire najveći filmski blockbusteri i posteri starih klasika – savršeno mjesto za duboke rasprave nakon projekcije. Želio bih da to budu prostori koji potiču kritičko razmišljanje i ljubav prema kinematografiji.

Kazalište? Dvorana bi bla arhitektonsko remek-djelo s fleksibilnom scenom sa potpuno automatiziranim sustavom za promjenu kulisa, hidraulične platforme koje se izdižu iz poda ili spuštaju u podzemlje. Vrhunska scenska rasvjeta s kombinacijom inteligentnih LED rasvjetnih tijela i projekcijskih sustava za video mapping i sve to uz savršenu akustiku i audio sustav.

Zgrada bi imala prostore za VR/AR razvoj, 3D printanje, glazbenu produkciju i vizualne efekte.

Bio bi to prostor koji bi privlačio ljude u Koprivnicu, a svaka projekcija i predstava bili bi pravi epski doživljaj.

Imaš li koju zanimljivu anegdotu iz kina? Podijeli ju s nama.

Nakon završetka prve projekcije u 16 sati, dok su posjetitelji napuštali prostor kina, a dvoranu trebalo pripremiti za drugu projekciju u 18 sati, dogodilo se nešto neočekivano. Kroz vrata koja su bila kratko otvorena, uletjela je… lastavica! Bio sam u strahu da ne ošteti novo platno pa sam je pokušao namamiti što prije van. Nakon otprilike 15 minuta besuspješnih pokušaja, došli smo na ideju da ugasimo sva svjetla u dvorani, utišamo zvuk i otvorimo sva vrata. Kada smo to učinili, brzo je odletjela. Platno je ostalo neoštećeno, a lastavica svoju avanturu nastavila izvan naše kino dvorane.

Tekst by Maja Holek, ravnateljica

Izvor: (2) Facebook