Umjetnina tjedna: Portret Hansa Parscha u interijeru Dubrovačke kuće

Umjetnina tjedna: Portret Hansa Parscha u interijeru Dubrovačke kuće

Autor: Stjepan Tomlinović ili Dragica Parsch rođ. Fijala
Naslov predmeta: Portret Hansa Parscha u interijeru dubrovačke kuće
Naziv zbirke: Zbirka fotografija i foto arhiva Muzeja grada Koprivnice
Naziv predmeta: fotografija
Materijal izrade: fotografski papir, rani srebro-želatinski otisak
Tehnika izrade: snimanje, umnožavanje
Država nastanka: Austro-ugarska Monarhija
Mjesto nastanka: Dubrovnik
Stilsko razdoblje: početak 20. stoljeća
Godina nastanka: 1905. – 1916.
Mjere (mm): visina 90, širina 140
Signatura: nema
Inv. broj ZFFA-12943

Opis predmeta: Portret Ivana Parša iz Zbirke fotografija i fotografskih albuma Muzeja grada Koprivnice dio je ostavštine fotografa Ivana Parša iz Koprivnice. Pripada skupini fotografskih portreta snimljenih u interijeru osobnog životnog prostora, po svoj prilici stana ili fotografskog ateljea u Dubrovniku. Radi se o fotografiji koja pripada najranijoj dubrovačkoj fazi Hansa Parscha, Na fotografiji se vidi mladi fotograf koji teatralno sjedi za stolom na kojem su izloženi albumi s fotografijama i fotografski pribor za retuširanje i obradu fotografija. Mizanscena fotografskog ateljea odražava fotografiju kao životnu preokupaciju, svaki kut sobe ispunjen je odloženim fotografskim portretima i fotografijama, a na zidu je izvješena nautička karta dubrovačkog područja koja odaje interes fotografa za temu krajolika. Položaj kamere, točka promatranja i kadar krajnje su jednostavni, a kompozicija naglašava zlatni rez u kojem u prvom planu dominira bidermajer komoda ispunjena predmetima i fotografijama, dok figura fotografa koji promatra slikarski štafelaj i zamišljeno sjedi za stolom na kojem je otvoren album fotografija odaje umjetničke aspiracije mladog fotografa.

O autoru: Hans Parsch (1886. – 1938.); Ivan Parš poslije 1918. bio je hrvatski fotograf njemačkog porijekla, poslije Prvog svjetskog rata jedan od značajnijih koprivničkih fotografa 20. stoljeća, važan je kroničar međuratnog razdoblja Koprivnice. Njegov rad dijelimo u tri faze, dubrovačku (1905. – 1916.), ratnu (1916. – 1918.) i koprivničku (1921. – 1938.). Prije koprivničkog razdoblja, koje je u njegovom opusu najznačajnije, poslije dubrovačkog razdoblja, slijedi vrijeme Prvog svjetskog rata tijekom kojeg snima kao ratni vojni fotograf na području Istočnog ruskog fronta, Bukovine i Galicije. Koprivničko razdoblje posebno je važno, zato što je Parš nezaobilazni kroničar Koprivnice dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. Posebno je važan njegov doprinos bilježenju društvenog života grada i istaknutih građana i javnih osoba. Parš je osim studijskih portreta, fotografirao sve važnije društvene, političke i kulturne događaje i skupove, maturalne fotografije i službene skupne fotografije društvenih odbora i članova društvenih organizacija.

Snimanjem grupnih portreta koprivničkih društava, političkih i javnih priredbi, imao je veliki utjecaj na način razmišljanja o važnosti fotografije. Tridesetih godina u studijski portret koprivničkih gospođica uvodi modu glamuroznih poza po uzoru na modnu i filmsku fotografiju. Modele za nove moderne poze izlagao je u vitrini na ulazu u fotografski atelje, najčešće su to bile kćeri Marcella i Ives. Ives Parš kasnije i sama postaje izučeni fotograf te djeluje u Beču i Koprivnici. Fotografski opus Ivana Parša snimljen između 1905. i 1938. otkriva fotografa koji nastoji preživjeti, čiji su dometi uglavnom obrtnički i usklađeni s željama i potrebama naručitelja, dok se umjetnički dometi naziru u obiteljskim i reportažnim fotografijama. U tom kontekstu treba spomenuti fotografije interijera s ogledalom, odnosno izvrsnu seriju dramatičnih veduta Poplave u Koprivnici iz 1926. godine koja započinje portretom Marcele koja stoji u poplavljenom ateljeu. Čini se kako je ostatak serije poplavljene Koprivnice nastao više u naletu emocija i egzistencijalnog ludila, nego u namjeri snimanja fotografskog albuma koji je obilježio fotografiju drugog desetljeća 20. stoljeća. Ivan Parš jedan je od važnijih koprivničkih fotografa koji je osim trendova, nastojao pratiti inovacije fotografske industrije 20. stoljeća.

Kulturno-povijesni okvir: Hans Parsch (1886. – 1938.) tipičan je primjer profesionalnog fotografa koji djeluje na širem prostoru bivše Monarhije. Rođen u rumunjskoj Transilvaniji, u njemačkom rudarskom gradu Kronstadt u srcu Karpata, školovan u Pragu, vrlo se rano odlučio za frentanje po fotografskim ateljeima bivše Monahije. Nakon Beča, Sarajeva i Mostara da bi na samom početku 20. stoljeća stigao u Dubrovnik. U početku radi kao fotograf u dubrovačkom ateljeu Stjepana Tomlinovića, a 1913. godine otvara vlastitu fotografsku radnju Hans Parsch Raguza. Dubrovački atelje radi vrlo kratko, od 1913. do 1917. godine. Prvi svjetski rat, mobilizacija i odlazak na Istočni front Bukovine i Galicije, pokvarili su poslovne planove ateljea, iako ga je još neko vrijeme vodila Dragica Parsch. U jeku rata Dragica i Marcella napuštaju Dubrovnik i žive kod obitelj u okolici Osijeka, a potom u Koprivnici kod tete Lujze. Čini se da su Louisa i Viktor Tomlinović imali veliki utjecaj, jer se po završetku Prvog svjetskog rata obitelj Parsh seli u Koprivnicu. Godine 1921. u koprivničkom predgrađu Jamborica (danas ulica Ante Starčevića), u blizini kapele Svete Marije od Sedam Žalosti na Grantulama, počinje s radom Fotograf Ivan Parš Koprivnica, čime i službeno počinje koprivničko razdoblje Ivana Parša koje traje od 1921. do 1938. godine.

Ivan Parš tijekom dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća prati trendove, snima studijskom kamerom velikog formata i manjom putnom kamerom, procesom suhe staklene ploče (Dry Plate). Kao tehniku umnožavanja uglavnom koristi srebro-želatinski kontakt pozitiv, odnosno uvećanja, srednjeg i velikog formata. Portreti fotografirani u ateljeu Ivana Parša između 1921. i 1938. godine važni su za društvenu, političku, gospodarsku i kulturnu povijest Koprivnice. Zahvaljujući Paršu i modi studijskog grupnog portreta kojim su koprivnička građanska društva bilježila važnija događanja i svoje obljetnice, danas imamo vrijedne portrete koprivničkih građana međuratnog razdoblja. Osim studijske fotografije, Parš od samog početka pokazuje zanimanje za terensku i reportažnu fotografiju. Osim panoramskih fotografija Koprivnice iz 1927. godine snimljenih s koprivničkih zvonika za potrebe razglednica, među značajnijim serijama ističu se sprovod i sahrana skladatelja Tome Šestaka 1921., uprizorenje Muke Isusove uz veliku vjersku svečanost 1925., ali i serija fotografija koprivničke poplave 1926. u kojoj je ozbiljno stradao i sam atelje. Obiteljski portreti u vrijeme božićnih blagdana posebno su zanimljivi zato što Parš bilježi vlastitu obiteljsku povijest, suprugu i djecu, njihov razvoj, božićne ukrase i običaje, izgled dječjih igračaka, građansku modu i način odijevanja, bijele dječje haljinice i mašnice, cipelice i gamaše, igračke i konjića za ljuljanje, ali isto tako emocionalna stanja modela i ekonomske prilike međuratnog razdoblja.

Ostavština koprivničkog ateljea Parš dio je donacije koprivničkog studijskog fotografa Dragutina Plajha iz 2004. godine. Nakon smrti Dragice Parš 1949. godine, Plajh je 1950. godine oženio fotografkinju Ives Parš Hanselik, kći Ivana i Dragice Parš čime je i službeno postao nastavljač Ateljea Parš u Varaždinskoj ulici kojeg kao Atelje Plajh vodi od 1950. do 1996. godine kada odlazi u mirovinu.

Izvor: Portret Hansa Parscha u interijeru Dubrovačke kuće – Muzej grada Koprivnice (muzej-koprivnica.hr)

Skip to content