Umjetnina tjedna: Ivan Sabolić –
Moj djed Adam
Autor: Ivan Sabolić
Naziv predmeta: crtež
Naslov: Moj djed Adam
Datacija: 1932. godina
Država nastanka: Hrvatska
Mjesto nastanka: Peteranec
Tehnika / materijal: olovka, tuš / papir
Dimenzije (visina x širina): 300 x 200 mm
Naziv zbirke: Zbirka Ivana Sabolića (Donacija)
Inventarna oznaka: MGK 4703
IVAN SABOLIĆ (1921., Peteranec – 1986., Zagreb) cijenjeni je hrvatski kipar i likovni pedagog druge polovice 20. stoljeća, redoviti profesor, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i voditelj Majstorske kiparske radionice na Jabukovcu. Ivan Sabolić rođen je 24. kolovoza 1921. godine u Peterancu kraj Koprivnice, gdje prve poduke iz risanja dobiva od učitelja i slikara Petra Franjića. Nakon završene Obrtne škole 1940. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje studira kod prof. Frana Kršinića i prof. Ive Lozice. Od 1944. do 1946. godine polazi i završava specijalku u Majstorskoj radionici prof. Antuna Augustinčića. Od 1959. godine je docent, a od 1964. godine izvanredni profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izabran za dekana 1968. i redovnog profesora 1969. godine, 1979. preuzima dužnost voditelja Majstorske radionice za kiparstvo na Jabukovcu. Godine 1981. postaje izvanredni član JAZU-a. Obnašao je dužnost predsjednika Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije i Nacionalnog komiteta AIAP. Autor je 60-ak skulptura u javnom prostoru te dobitnik 10-ak inozemnih i domaćih nagrada i priznanja. Brončani odljevi Ivana Sabolića nalaze se u nizu reprezentativnih javnih i privatnih kolekcija diljem svijeta, a svoju cjelokupnu kiparsku ostavštinu poklonio je Općini Koprivnica, čime je utemeljena memorijalna zbirka koja je 1983. godine otvorena kao Galerija skulptura Ivana Sabolića u Peterancu.
U mapi Risanke za IV. Razred osnovne škole sačuvana su četiri crteža Saboliću bliskih ljudi – majke i djeda te vjerojatno njegovih prijatelja suseljana Pavla Blažeka i Ivine Tubakova. Uz omot mape sačuvane su i svojevrsne studije pokreta što će mu u kasnijem modeliranju biti od velike važnosti. Različite impostacije prsta uvježbavanje su umijeća prikaza anatomske točnosti i fleksibilnosti te mišićne podatnosti što će nastaviti na ostalim crtežima. Crteži datiraju u 1932. godinu i odlikuju ih jasne omeđene linije u pokušaju hvatanja prepoznatljivog raspoloženja kroz geste i specifičnu, osobnu mimiku lica. Već početni obrisi nagovješćuju snagu punog potencijala potpunog oblikovanja. Iako je oblikovanje zaustavljeno tek na obrisnoj liniji profila i nekolicine facijalnih elemenata ozbiljnost raspoloženja je osjetna. Pokušaj prenošenja karaktera u crtež najočitiji je u prikazu djeda Adama. Iako su naznačeni tek početni obrisi portreta u poluprofilu, dojam osobnosti prodire u jasno iscrtanim linijama. Njihova čvrstoća prenosi ozbiljnost i strogoću naglašenu namreškanim čelom i namrštenim pogledom. Crteži Ivana Sabolića sačuvani su unutar autorove donacije u Galeriji skulptura Ivan Sabolić u Peterancu zahvaljujući njegovu učitelju Petru Franjiću od kojeg dobiva prve poduke u crtanju, ali i modeliranju te je upravo Franjić bio jedna od presudnih ličnosti u životu Ivana Sabolića koje su ga poticale na nastavak školovanja u Zagrebu i brušenje umjetničkog talenta.
Izvor: Ivan Sabolić: Moj djed Adam – Muzej grada Koprivnice (muzej-koprivnica.hr)
