“Pesnik in puntar”, Mihovil Pavlek Miškine

Betežen sem,

Vmrti bo treba, duša s telom se raziti.

Ma sad pred Boga-stvoritelja iti

Neje me strah –

Jednu sem dušu imel

I obraz jen.

To sem nanašal čez svet

Pono bogeški je let…

Za ništ na svetu nesem ju dal

I v reštu za nju ja sem spal.

Gledela je navek gdje Bogek stoluje,

Koj se zna, i vidi, i čuje.

A ludi kaj reču

čisto je prav – – –

Se je prešlo

I izi bo na pot

duša gori, a telo vu svoj kot.

Križek na nebo gori bo gledel

Slove na njemu rekle bodu pak:

Ovdi počiva bedak

Koj pravicu iskal je za ludi

Halabučil

Za nekoga nekaj i polučil,

Štale i gnoja sam se je vžil

Žohkega pehara ponoput pil A pesnik i puntar on je bil.

Skip to content