Izložba – Iva Bolfek: Stay wild & live free
Ovog petka, s početkom u 18,00 sati, u Galeriji Koprivnica otvara se samostalna izložba koprivničke umjetnice Ive Bolfek.
Izložba predstavlja recentni ciklus od 30-ak radova, nastalih uglavnom ove ili prošle godine ili pak unazad nekoliko godine (do 2021.). Inspiraciju i dalje pronalazi u vještom spajanju sadašnjeg trenutka i duha prošlih vremena – sredine 20. stoljeća – kroz glazbu, modni izričaj te na kraju i kroz likovnost. Konstanta u životu i stvaralaštvu također je i ljubav prema stripovima pa ne čudi da njen izričaj obilježava upravo stripovsko oblikovanje.
Radovi čine zaokružene i smislene cjeline, a tematike se mijenjaju ovisno o fazama života i kreću od bogatih narativnih (humorističnih) priča, preko onih o muško-ženskim odnosima do finalnog suočavanja sa sobom i egzistencijalističkih propitivanja smisla i svrhe postojanja.
Odmakom vremena izričaj se pročišćuje te sužava na dva lika, odnosno fokusira na propitivanje ili satirično komentiranje muško-ženskih odnosa sve do finalnog sažimanja i koncentracije na jedan lik ili tek neki segment figure žene u makroplanu. Mekoća, fluidnost, povezanost i tečnost neke su od glavnih karakteristika čitavog ciklusa. Unatoč očitoj zaigranosti, slike prenose i vrlo jasnu poruku o samosvjesnoj ženi koja se ne plaši okoline niti pokazivanja sebe. Žena je istovremeno i divlja, i snažna, i nježna. Ne mora se odreći nijednog svojeg dijela da bi postojala.
Filter zabave i smijeha ozbiljnost poruke čini prijemčivijom, opušta promatrača i otpušta težine dok nas istovremeno s njima neminovno suočava. Zaigranost je često popraćena blagom provokacijom iza koje stoji propitivanje muško-ženskih uloga, ali i pitanje fleksibilnosti rodova (…) te općenitog odnosa prema ženama i njihovog položaja u društvu. Suočavanje se ponekad događa i direktnim, smjelim pogledom u promatrača – bez straha i nelagode. Drski pogled govori o ženi svjesnoj sebe i vlastite snage koja posturom tijela još jednom poziva na pomicanje granica i suprotstavljanje malograđanskim očekivanjima i pravilima ponašanja. Ona ne bježi od sebe, već se hrabro prigrljuje i otvara svijetu baš takva kakva jest. Žena ovdje jasno daje do znanja da ju ne zanimaju tuđa mišljenja – ona okolini ne pridaje značaja čak ni pogledom već samo jasnom gestom, licem koje odiše spokojem i mirom.
Izložbu koja ostaje otvorena do 6. travnja 2025. godine omogućili su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Koprivnica. Proljetnu turneju izložba nastavlja u Prelogu (16. 5. – 9. 6.), dok je jesenski termin rezerviran za Gradski muzej Bjelovar (listopad – studeni 2025.).
IVA BOLFEK (1987.) diplomirala je likovnu pedagogiju na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Od 2011. profesorica je likovne umjetnosti Gimnaziji Fran Galović u Koprivnici. U fokusu umjetničkog zanimanja su: crtež, slikarstvo, kiparstvo i keramika. Izlagala je na nekoliko skupnih izložbi: The World Biennial Exhibition of Photography, Novi Sad (2007.), Izložba keramike, MMC Pučkog otvorenog učilišta Umag (2011.), Izložba prije izložbe, AK galerija Koprivnica (2019.),505 s crtom Galerija K2 Križevci (2021.), Radovi su joj objavljeni u Komikaze webzinu, sudjelovala je u Street Art Festivalu u Koprivnici te i dalje aktivno uveseljava prostore zajedničkih druženja (zidove škola ili bolnica). Živi i stvara u Koprivnici. Aktivna je članica udruge Atelieri Koprivnica.
Tekst pripremila: Helena Kušenić
IVA BOLFEK, Iz kataloga izložbe, Stay wild & live free!
Slikarstvo Ive Bolfek, njezin uzbudljiv i divlji imaginarij, prošao je put redukcije od mnoštva likova i detalja na slikama, atmosfere zadimljenih prostora klubova, osjećaja usamljenosti i izgubljenosti protagonista do reprezentacije jakih ženskih likova koji postaju jedini subjekt slike. (…) Osim premještanja tematskog fokusa, reducirala i kompoziciju, no istovremeno ostala vjerna linearnosti u gradnji motiva, jakim elementarnim bojama, nevidljivom potezu, bez slojeva, teksture i geste te svojevrsnom „strahu“ od bjeline platna kojeg popunjava čistim plohama boje. Iako slikarstvo nije njen primarni medij (na studiju u Rijeci bila je posvećena kiparstvu), njen ju je umjetnički put s razlogom doveo do platna koja, bez obzira promatramo li ih kao odvojene slike, kadrove ili kao ciklus, postaju gotovo stripovski niz iz kojeg možemo iščitati smisleni povezani narativ. (…) Rockabilly kultura (…) autoričina je velika ljubav te kroz nju prilazi svakom od korištenih motiva. Žene koje prikazuje mogli bismo na prvu pročitati kao produkt muške fantazije i pogleda, seks simbole, no to nikako ne bi bilo točno: ona ih prikazuje u različitim kontekstima, vrlo često i u nekim kinky situacijama, no pritom oslobađa ženski pogled, propituje moralne vrijednosti, licemjerje i dvostruke standarde, koristi ironiju, drskost kao vid protesta pred provincijskim životom te potvrđuje već staru feminističku ideju o tome da se žena ne definira u odnosu na muškarca, već da je sama po sebi primarna.
(iz predgovora Tanje Špoljar)
Mekoća, fluidnost, povezanost i tečnost neke su od glavnih karakteristika čitavog ciklusa. Unatoč očitoj zaigranosti, slike prenose i vrlo jasnu poruku o samosvjesnoj ženi koja se ne plaši okoline niti pokazivanja sebe. Žena je istovremeno i divlja, i snažna, i nježna. Ne mora se odreći nijednog svojeg dijela da bi postojala. Filter zabave i smijeha ozbiljnost poruke čini prijemčivijom, opušta promatrača i otpušta težine dok nas istovremeno s njima neminovno suočava. Zaigranost je često popraćena blagom provokacijom i humorom iza koje stoji propitivanje muško-ženskih uloga, ali i pitanje fleksibilnosti rodova (…) te općenitog odnosa prema ženama i njihovog položaja u društvu. Suočavanje se ponekad događa i direktnim, smjelim pogledom u promatrača – bez straha i nelagode. Drski pogled govori o ženi svjesnoj sebe i vlastite snage koja posturom tijela još jednom poziva na pomicanje granica i suprotstavljanje malograđanskim očekivanjima i pravilima ponašanja. Ona ne bježi od sebe, već se hrabro prigrljuje i otvara svijetu baš takva kakva jest. Žena ovdje jasno daje do znanja da ju ne zanimaju tuđa mišljenja – ona okolini ne pridaje značaja čak ni pogledom već samo jasnom gestom, licem koje odiše spokojem i mirom.
(iz predgovora Helene Kušenić)
Fotografije:
