Zemlja tu na srcu mom – Zemlja u arheologiji
Predstavljanje teme zemlje u arheološkom kontekstu se na prvi pogled čini jednostavnim jer se radi o materijalu koji dominira arheološkim razdobljima od neolitika, tj. početka sjedilačkog načina života vezanog uz poljoprivrednu obradu. Razmišljajući o zemlji kao materijalu u prvi se plan nameće njena veza s keramičkim posudama te drugim utilitarnim keramičkim predmetima (pršljeni, utezi, žlice, idoli, kugle i dr.). No, što ako od zemlje/gline odvojimo tehničke procese dodavanjem različitih primjesa, njihovog sušenja i/ili pečenja čime nastaje keramika, tj. što ako keramiku kao proizvod odvojimo od osnovnog materijala zemlje? Jasno je da se tada zemlja kao materijal mora promatrati u sasvim drugačijem kontekstu. Iduća poveznica, ili čak i početna misao, je tada obrada zemlje. No, i taj nas proces ponovno odmiče od početne teme jer je navedeni proces vezan uz upotrebu drugih materijala (drva, kosti, rožine, metala). Dakle, na način tada zemlju promatrati kao samostalan materijal u arheološkom kontekstu?
Promatrajući povijest Koprivnice odgovor se nameće sam od sebe – zemlja kao konstruktivni element. I zaista, promotrimo li ostatke koprivničke utvrde jasno je da su njeni bedemi izrađeni kao organizirane i uređene nakupine zemlje. Njihovo je oblikovanje podređeno jednoj osnovnoj funkciji – zaštita/obrana, dok je njen izgled uvjetovan najsuvremenijim tehničkim standardima razdoblja unutar kojeg je nastala. Iako se njen tlocrt i način izgradnje najčešće promatra u kontekstu vojne arhitekture, ona ujedno predstavlja i veliki rezidencijalni prostor u kojem je smješteno središte urbanog centra, tj. grada. Osim izgradnje velikih zemljanih utvrda unutar kojih su se nalazili gradovi, razdoblje razvijenog i kasnog srednjeg vijeka Europe obilježeno je i podizanjem manjih i većih privatnih rezidencijalno-obrambenih zemljanih utvrda, tzv. Gradišta. Njihov je položaj i tlocrt primarno uvjetan topografskim karakteristikama prostora unutar kojeg su smještene (nizinska/visinska), njihovim namjenama, ali i financijskim mogućnostima vlasnika. Budući da njihova obrada izlazi iz okvira teme, kao prikaz oblikovanja navodim primjer gradišta Torčec – Gradić te utvrde Kloštar Podravski – Gorbonok, koje su se sastojale od središnjeg uzvišenja okruženog jarkom oko kojeg se pružao zemljani bedem.
Osim kod izgradnje utvrda zemlja se kroz povijest upotrebljavala u oblikovanju još jednog tipa arheoloških lokaliteta, a to su groblja/grobnice pod tumulima/humcima/gomilama koje su u počecima (bakreno doba) bile rezervirane za istaknute pripadnike zajednica. Vrijeme srednjeg brončanog doba Europe u arheološkom je kontekstu obilježeno Kulturom grobnih humaka, dok je na prostoru Republike Hrvatske najveći broj grobnih humaka podignut u vrijeme starijeg željeznog doba. Iako se pojedini grobni humci s prostora Podravine mogu smjestiti u vrijeme starijeg željeznog doba (Hižakovo brdo), najveći broj primjera ipak pripada antičkom razdoblju i tzv. Noričko-panonskoj grupi tumula. Njihovo se podizanje datira u vrijeme između sredine 1. – početka 3. stoljeća, a prostor Podravine i Prekodravlja predstavlja istočnu rubnu granicu rasprostiranja ovog ritusa pokopavanja. Jedina groblja koja su dosad istražena su Gola – Vlaško polje i Novačka – Gradina.
Kada govorimo o upotrebi zemlje u građevinskom kontekstu, potrebno je spomenuti i njenu upotrebu u izradi konstrukcije stambenih objekata i peći. Radi se o procesu zamazivanja blata pomiješanog s organskim materijalom na pruće koji se tada prirodno sušio na suncu. U arheološkom se kontekstu takvi komadi nazivaju kućni lijep. Osim većih komada koji su tvorili samo ziđe (zajedno s prućem), često se pronalaze i tanji komadi s jednom ravnom, ponekad i obojanom površinom. Njihova je funkcija vezana uz ravnanje unutrašnje i vanjske površine zida – imali su funkciju žbuke. Osim komada kućnog lijepa, drugi oblik upotrebe istih sastojaka vezan je uz proizvodnju ćerpiča – opeka od blata sušenih na suncu, koje su do nedavno korištene u graditeljstvu ruralnih predjela istočne Hrvatske.
Na temelju navedenog vidljivo je kako je promatranje zemlje kao samostalnog materijala u arheološkom kontekstu gotovo u potpunosti vezano uz različite oblike arhitekture (stambene, vojne, pogrebne). S druge pak strane, ako promatramo tlocrt veće arhitektonske cjeline poput zemljanih utvrda, jedna od bitnih stavki je i njen smještaj u prostoru, tj. odabir mjesta gdje će se podići. Ta je činjenica vezana uz topografske, ali i pedološke karakteristike prostora. Ista je situacija i s naseljima. Položaj mjesta odabira stalnog ili privremenog naselja ovisio je o različitim faktorima koji u različitim razdobljima imaju presudnu ulogu. Najznačajniji je svakako blizina vode, u pojedinim je slučajevima to blizu prometnih komunikacija, plodnost zemlje, položaj izvora pojedinih sirovina, obrambene mogućnosti položaja… Budući da su samo pojedini od navedenih faktora vezani uz pojam zemlje, tj. njen pedološki sastav i topografiju nekog prostora, s njima se već odmičemo od samog pojma zemlje kao materijala i ulazimo u nove teme koje su vezane uz interdisciplinaran pristup arheološkim istraživanjima.
Literatura
Čimin, Robert: „Gorbonok, Katalog izložbe“, Muzej grada Koprivnice 20.10.2017. – 20.1.2018., Koprivnica, 2017.
Kolar, Sonja: „Arheološki lokaliteti u općini Koprivnica“, Podravski zbornik 1976. (ur. Franjo Horvatić), Koprivnica, Muzej grada Koprivnice, 1976., 103-116.
Šarić, Ivan: „Antičko naselje u Novačkoj“, Podravski zbornik 1979. (ur. Franjo Horvatić), Koprivnica, Muzej grada Koprivnice 1979., 139-156.
Sekelj Ivančan, Tajana i Tkalčec, Tatjana: „Arheološko nalazište Torčec – Gradić“, Podravina – časopis za multidisciplinarna istraživanja, vol. 3. No. 6, Koprivnica, 2004, 71-106.
Izvor:
Ivan Valent, Katalog: Zemlja tu na srcu mom – Zemlja u Zbirkama Muzeja grada Koprivnice, Galerija Koprivnica / 5.11. – 12.12.2021., Muzej grada Koprivnice
