Uz blagdan svete Lucije – običaji, vjerovanja i praznovjerja

Sveta Lucija smatra se prije svega zaštitnicom očiju i vida, ali i tkalaca, krojača, ratara, staklara i kovača, a njezin se spomen dan obilježava 13. prosinca. U Podravini se uz ovaj dan veže nekoliko običaja, a najvažniji je dakako sijanje božićnog žita. Najčešće su ga sijali u male glinene posudice, a osim ukrasne (na božićnom stolu ili ispod okićenog drvca) imalo je i simboličnu ulogu. Po njegovom rastu predviđala se rodnost žita na polju, a često su ga još ukrašavali trakama – najčešće trobojnicom. U nekim se mjestima žito sijalo u tri zdjelice i to u jutro, u podne i navečer i pratilo se koje će žito bolje roditi.

Od dana sv. Lucije započinjalo je i odbrojavanje dana, odnosno predviđanje vremenskih prilika za narednu godinu. Ovaj običaj nazivan je brojenice, a provođen je tako da se svakog dana pomno zapisivala svaka promjena u vremenu i po tome predviđalo kakvo će vrijeme biti pripadajućeg mjeseca u godini (svaki dan predstavljao je po jedan mjesec u nizu). Toga dana trebalo je započeti i izradu stolčića od posebne vrste drveta, koji bi omogućavao onome tko želi znati tko su coprnice u selu da ih prepozna. Dovoljno je bilo takav stolčić ponijeti na polnoćku i za vrijeme podizanja stati na njega. No, kako coprnice odmah uoče onoga tko se poslužio ovim postupkom, on pri povratku kući mora za sobom sipati mak kako bi usporio kretanje coprnica koje ga nastoje uhvatiti, a kojeg onda moraju pokupiti do posljednjeg zrna.

Kako je sveta Lucija zaštitnica vida i svjetlosti (kao što joj i samo ime kazuje) tog je dana ženama zabranjeno šivanje i izrada bilo kakvog ručnog rada da bi sačuvale dobar vid. U prilog toj zabrani išlo je i vjerovanje kako se šivati ne smije da se kokošima ne zašije otvor kroz koji nesu jaja., a lik Lucije pojavljuje se i kao jedna vrsta ophodnog običaja. U nekim podravskim selima nekoć je starija žena ogrnuta bijelom plahtom ili crnom maramom, lica zabijeljena brašnom, u ruci noseći tanjur sa žeravicom ili zapaljenom rakijom koja daje plavičastu svjetlost, obilazila kuće s malom djecom. Svrha ovog običaja bila je prema jednom vjerovanju sprečavanje mjesečarenja kod djece, a u drugim mjestima se on koristio u odgojne svrhe kako bi se discipliniralo neposlušnu djecu. Do svete Lucije moralo se oprati sve prljavo rublje jer se ono sve do blagdana Tri kralja više nije smjelo prati, a djevojkama je ovo bio posebno omiljen dan jer su večer uoči dana svete Lucije pod jastuk stavljale dvanaest ceduljica s imenima mladića od kojih bi svakog jutra do Božića uzimale po jednu. Ono ime koje bi ostalo na zadnjoj ceduljici, vjerovale su, bilo je ime njihovog budućeg muža.

I na kraju, dan sveta Lucije bio je i imendan brojnim djevojkama i ženama koje su u tu svrhu primale čestitke. Jedan od načina čestitanja bio je uobličen u stihove koje navodimo kako bismo se i mi pridružili čestitarima:

Danas je tvoj imendan,

nek’ ti bude sretan zdrav.

Mnogo ljeta sretna bila,

mnogo ljeta živila!

Sretan imendan!

Tekst: Vesna Peršić Kovač

Izvor: Uz blagdan svete Lucije – običaji, vjerovanja i praznovjerja – Muzej grada Koprivnice

Božićni stol sa žitom posijanim na dan svete Lucije.
Prikaz ophodnog običaja s likom svete Lucije tijekom otvorenja izložbe u Muzeju grada Koprivnice.

Skip to content