Autor: Marija Braut (1928. – 2015.)
Naslov predmeta: Portret kipara Ivana Sabolića
Naziv predmeta: fotografija
Materijal izrade: fotografski papir
Tehnika izrade: umnožavanje
Država nastanka: Hrvatska // SR Hrvatska (1945. – 1991.)
Mjesto nastanka: Zagreb
Godina nastanka: 1981. ili 1983.
Mjere: Rolleiflex sl 6/6 negativ; ispis na papiru 13/13 cm
Signatura: COPYRIGHT MARIJA BRAUT / ZAGREB, KULUŠIĆEVA 8 / TELEFON 445-159
Opis predmeta: Portret Ivana Sabolića iz studijske zbirke Galerije Koprivnica koja pripada arhivskom gradivu vezanom uz život i rad Ivana Sabolića iz njegove ostavštine Muzeju grada Koprivnice 1986. godine, dijeli sudbinu brojnih fotografija 20. stoljeća. Zajedno s dokumentima i novinskim isječcima o životu i radu akademskog kipara Ivana Sabolića, umetnuta je u dosje zavičajnog umjetnika studijske zbirke Galerije Koprivnica i kao takva ima težinu pomoćne povijesne discipline u kojoj ilustrira lik i djelo umjetnika i njegov radni prostor. Ako zanemarimo kontekst i izdvojimo fotografiju kao zasebni predmet, fotografsku sliku na sjajnom fotografskom papiru, ručno razvijanu u tamnoj komori, tražimo inskripciju i oznake na poleđini, otvaramo potpuno novu dimenziju u kontekstu povijesti hrvatske fotografije i renomirane zagrebačke škole kojoj je pripadala fotografkinja Marija Braut. Okrenemo li fotografiju, na poleđini nalazimo dva žiga, žig autorice koji potvrđuje autorstvo COPYRIGHT MARIJA BRAUT / ZAGREB, KULUŠIĆEVA 8 / TELEFON 445-159, odnosno žig MUZEJ GRADA KOPRIVNICE / TRG DR. LEANDERA BROZOVIĆA 1 / 43300 KOPRIVNICA – TEL 821-391. Uz žigove se nalazi zapis tintom 1/1 45 cic 28 50997, koja nam govori o tiskarskoj mjeri (Cicero), odnosno veličini u kojoj je otisnuta u katalogu koji se također čuva u Sabolićevom arhivu.
Kulturno-povijesni okvir: Marija Braut je između 1967. i 2004. godine snimila veliki broj portreta, likovnih umjetnika i njihovih radova, odnosno portreta Zagrepčana, suvremenika koji se kao zbirka fotografija Marije Braut, negativa i autorskih kontakt kopija, od 2005/6. čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Portret Ivana Sabolića snimljen je sedamdesetih ili osamdesetih godina u profesorskom kabinetu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu ili u kiparevom ateljeu na Tomislavcu. Sabolić pozira sa svojim radom, portretom slikara Ive Šebalja (1912. – 2022.) iz 1965. godine, koji mu je bio prijatelj i kolega na zagrebačkoj Akademiji. Originalni sadreni odljev snimljen na fotografiji danas se nalazi u Galeriji skulptura Ivana Sabolića u Peterancu, koja je temeljem donacije umjetnika otvorena 1983. godine. U kontekstu povijesti hrvatske skulpture 20. stoljeća treba spomenuti kako se prvi brončani odljev nalazi u Muzeju grad Koprivnice (Zbirci starih i novih majstora) od 1965. godine, a brončane odljeve istog rada spominju se u popisu fundusa Moderne Galerije u Zagrebu, odnosno Galerije Jugoslavenskog portreta u Tuzli. O svojim temama Marija Braut rekla je sljedeće: Ne težim savršenoj fotografiji. Poštujem prizor preda mnom, svejedno radi li se o portretu, pejzažu, Dubrovniku, ili konačno teatru. Svaka je predstava djelo drugih, tekst, scena, gluma, režija, scensko svjetlo. Nemam pravo to podrediti dvojoj fotografiji. Sve ima svoju estetiku, moje je da je uočim i pretvorim u crno-bijelu fotografiju. Crno-bijelo uvijek, ima sve nijanse prostiranja svjetla, svijetlo i tamu. Najviše me fascinira svjetlo, koje sve oblikuje blago, difuzno ili oštro. Upravo takav pristup fotografiji portretu umjetnika u ateljeu, u interakciji s vlastitim radnim prostorom i radovima iznjedrio je gotovo ikonički portret Ivana Sabolića sa sadrenom glavom, bezvremenim portretom akademskog slikara Ivana Šebalja kojeg povjesničar umjetnosti Ive Šimat Banom ubraja među najznačajnije portrete hrvatskog kiparstva u 20. stoljeću.
O autoru: Marija Braut (1929. – 2015.) heroina hrvatske fotografije, jedna je od najznačajnijih nasljednica zagrebačke škole fotografije. Rođena u Sloveniji 1929. godine, doselila je s roditeljima u Zagreb 1941. godine. U zagrebu je maturirala i započela studij arhitekture. Fotografijom se počinje baviti 1967. godine u ateljeu Toše Dabca u Ilici 17, najprije kao učenica, a kasnije kao asistentica i suradnica. Prvu samostalnu izložbu imala je 1969. u galeriji zagrebačkog Studentskog centra, a od 1972. djeluje kao samostalna umjetnica. O životu i radu Marije Braut 2009. godine snimljen je dokumentarni film Marija hoda tiho, koji me uvijek iznova podsjeti na naše poznanstvo koje je, zahvaljujući novinarki Astri Božiković, započelo 1995. godine ispred legendarnog Čarlija te se nastavilo u slučajnim i namjernim susretima na Gornjem gradu, od kojih su mi osobno bili najdraži oni za šankom u Galeriji Klovićevi dvori, zadnji put nakon zagrebačke izložbe Tomislava Kolombara 2009. godine. I danas me još uvijek fascinira njezina tiha ustrajnost i svjesnost o potrebi zbrinjavanju vlastite fotografske ostavštine koju je ostavila zagrebačkim muzejima, Hrvatskom državnom arhivu i HAZU, izradivši vlastitom rukom kontaktne kopije svojih filmova snimljenih legendarnim Rolleiflexom.
Izvor: Marija Braut: Portret kipara Ivana Sabolića – Muzej grada Koprivnice (muzej-koprivnica.hr)
