Tomo Šestak – društveni radnik i skladatelj
U doba Ilirskog pokreta buja proces razvoja kulture u hrvatskim gradovima, koji je u dobroj mjeri zavisan od jačanja gospodarske moći određenih slojeva društva. Ta napredna stvaranja su zahvatila Podravinu i Koprivnicu (Predarodvić, Nemčić, Blažek). Osniva se čitaonica, limena glazba i pjevački zbor. Najveći doprinos ovom naglom bujanju glazbe u našem gradu dao je talentirani i samoprijegorni dirigent Tomo Šestak.
Tomo Šestak (1852. – 1921.) bio je društveni radnik i skladatelj koji je uvelike zadužio ne samo Koprivnicu i Podravinu, već hrvatsku kulturu u cjelini.
Rođen je u Pragu 18. prosinca 1852. godine. U djetinjstvu uči svirati orgulje kod prof. Skuherskoga, da bi kasnije nastavio kod prof. Ondričeka. Bilo mu je tek 19 godina kada predaje glazbu na Realnoj gimnaziji u Pragu. U to vrijeme mu je prijatelj poznati orguljaš i skladatelj Vatroslav Kolander od kojega uči hrvatski jezik i upoznaje se s glazbenim prilikama u Hrvatskoj.
Godine 1873. koprivničko Gradsko poglavarstvo raspisuje natječaj za gradskog kapelnika, organistu i učitelja pjevanja u školi. Mladi Šestak je imao samo 21 godinu života. Čim je uočio ovaj natječaj u jednim praškim novinama, odmah se prijavio. Na tu molbu je Gradsko poglavarstvo poslalo dopis: „Ovogradsko zastupstvo je u svojoj obćinskoj sjednici – kada budu istom molbenice natjecateljah za mjesto ovogradskoga kapelnika i orguljaša predložene – izjavilo želju da se natjecatelji ovdje predstave i da pokus u glazbi uobće, posebice pako na orguljah i u pjevanju preduzmu. Gradska obćina je pripravna i oče trošak puta svakome natjecatelju, koj zamoljeno mjesto ne bi zadobio naplatiti“.
Tomo Šestak je odmah doputovao u Koprivnicu. Kod komisije Gradskog poglavarstva zadobio je velike simpatije. Osobno ga je primio i Gradonačelnik Martin pl. Ožegović veliki pokretač glazbenog života u Koprivnici. Nakon srdačnog prijema u Koprivnici, Šestaku je uručeno rješenje da je primljen za crkvenog orguljaša i gradskog kapelnika. Na posao se dao svim poletom i mladenačkim žarom. U školi je poučavao djecu u pjevanju i sviranju na violini, klaviru i orguljama. Nastavu je održavao u staroj gradskoj oružarnici (Cajghaus) već od 1874. godine. Ovim poslom se bavio gotovo do smrti. Svojim izuzetnim sviranjem na crkvenim orguljama i predanim radom u školi, osvojio je simpatije pučanstva. Time si je znatno olakšao posao oko osnivanja gradske limene glazbe i pjevačkog zbora „Podravac“.
Od gradske limene glazbe „Purgerski kor“ (1809.) ostali su sačuvani neki stari instrumenti. Teškom mukom je uspjelo Šestaku popraviti ih i nabaviti nove koji su nedostajali. Glazbenici pak su bili bez muzičkog obrazovanja i bez prave volje za dolazak na pokuse. Da bi svirače ponukali na ozbiljan rad Gradsko poglavarstvo im daje mjesečnu plaću 12 forinti. Koprivnica je tako imala pravu profesionalnu limenu glazbu bez čijeg prisustva se nije mogla zamisliti jedna važnija privatna i gradska manifestacija. Ubrzo je ova glazba spadala u najbolje u Hrvatskoj. Građanstvo je oduševljeno dolazilo nedjeljom i blagdanom slušati svoju glazbu u gradski park. Izvodile su se pretežito, u to vrijeme vrlo popularne, Šestakove kompozicije. Šestak se komponiranjem bavio već u najradnijoj mladosti. Skladao je za limenu glazbu, pjevačke zborove, tamburaški orkestar i razne komorne sastave. Više stotina svojih vrijednih kompozicija ostavio je Koprivnici i one se čuvaju u Muzeju grada.
Osnivanjem limene glazbe pokrenula se želja u „Narodnoj čitaonici“ (središte kulturnog života grada) za osnivanjem pjevačkog zbora. Agilni Šestak odmah je okupio pjevače i iste godine 1874. započne djelovati muški pjevački zbor. Usprkos protivljenju koprivničke malograđanske sredine toga doba Šestak 1878. godine ravna mješovitim zborom. U vrijeme osnivanja ovog zbora, govorilo se i pjevalo u Hrvatskoj pretežito mađarskim odnosno njemačkim jezikom, tako da je nastupanje pjevačkog zbora „Podravac“ sa skladbama na hrvatskom jeziku bio pravi podvig. Osim Šestakovih skladbi izvodili su djela Ivana Zajca, Vatroslava Lisinskog, Franje Kuhača, Nikole Fallera i mnogih drugih. Svestrani Šestak je povremeno uspješno vodio i tamburaški orkestar, koji je djelovao u HPD „Podravac“, a osnovan je 1885. godine. Orkestar je nastupao samostalno, a i uz pjevački zbor. Osobito svečano su se proslavljale obljetnice društva. Tada su zajednički nastupali članovi pjevačkog zbora, tamburaškog orkestra i limene glazbe što je posebno oduševljavalo mnogobrojnu publiku. Ovaj nadareni i sposobni muzičar često je surađivao s uglednicima svojeg vremena. Pomagao je Franji Kuhaču na završavanju kapitalnih djela: „Komparativna muzikologija“ i „Upute u glasoviranju“. Bio je na poseban način povezan s tada poznatim koprivničkim književnikom Đurom Esterom, na čije tekstove je pisao glazbu za igrokaze i operete. Ove izvedbe su okupljale velik broj poklonika vrijedne muzike.
Vidljivo je da je društveni život Koprivničanaca u doba Šestaka bio vrlo bogato razvijen. Za takav predani rad primio je i mnogobrojna priznanja od mnogih uglednih kulturnih institucija, ali najdraže mu je bilo ono koje je 1876. dobio od svog „Podravca“ – proglašen je tada njegovim počasnim članom. Zlatno doba HPD „Podravac“ trajalo je 40 godina. Razumljivo je da na tom dugom putu ima blistavih trenutaka kao i poteškoća, ali je neosporno da je HPD „Podravac“ u razdoblju između 1874. do 1914. godine odigrao pozitivnu ulogu u kulturi Koprivnice i Podravine.
Posebno i istaknuto mjesto u toj epohi neosporno pripada talentiranom i samoprijegornom Tomi Šestaku.
Umro je u Koprivnici 16. svibnja 1921. godine. U „Podravskom glasniku“ je pisalo „Skroman i čedan do skrajnosti živio je i umro tako. Njegov je rad od neprocjenjive vrijednosti, ne samo po kulturni razvoj grada Koprivnice, nego i na narodnu i umjetničku pjesmu, te hrvatski narod uopće“. (Citirano iz teksta: „Koprivnički glazbeni bardovi“, Marija Jurišan, u knjizi: „Koprivnica – izabrane teme“, 1997., 146. – 149. str.)
