Predmet tjedna: Strelica za samostrel

Naslov: Vereton; strelica za samostrel
Naziv: oružje
Materijal / tehnika: željezo / kovanje
Mjere (mm): v.: 55; š. oštrice: 18; pr. tuljca: 13
Opis: Četverobridna strelica za samostrel s kružnim utorom za nasad
Zbirka: Zbirka srednjeg vijeka
Inventarna oznaka: MGK 22302

Samostrel se sastoji se od drvenog kundaka na kojem se nalaze dijelovi za zatezanje i odapinjanje tetive, luka i tetive. Razvijen je iz luka kao oblik oružja za borbu, no danas se koristi za lov i sport. U odnosu na luk, samostrel je imao veći domet i veću probojnost oklopa, a zbog lakšeg su ga rukovanja mogli upotrebljavati i manje vještiji te fizički slabiji strijelci. No, brzina kojom se njime gađalo bila je manja. Vještiji su strijelci u minuti bili sposobni odapeti 6 do 7 preciznih ili 12 nepreciznih strijela, dok je samostrelom bilo moguće u minuti ispaliti svega dvije. Također, samostrel je imao manju preciznost zbog manje kontrole na pravilnosti leta strijele, a bio je i teži i zahtjevniji za rukovanje.

Izum samostrela pripisuje se Kini i vjeruje se da njegova upotreba započinje na prilazu 7. na 6. stoljeće prije Krista. Najraniji pisani zapis vezan je uz sredinu 4. stoljeća prije Krista dok je najstariji poznati primjerak datiran u 228. godinu prije Krista. Zapisi iz 1. stoljeća navode da je oružje slično samostrelu korišteno i na prostoru Grčke u 3. stoljeću prije Krista, a vjeruje se da ga je usvojila u rimska vojska budući da zapisi 4. stoljeća navode da je samostrel u upotrebi kod gotske vojske. Kroz razdoblje ranog srednjeg vijeka u stalnoj je upotrebi na prostoru Skandinavije, no tek od 10. stoljeća kreće njegova šira primjena i spomen u kronikama na prostoru središnje Europe. Korištenje samostrela u opsadi Jeruzalema za vrijeme prvog križarskog rata rezultira činjenicom da ga u 12. ga stoljeću koriste gotovo sve vojske u Europi. Razorna snaga strelica čak je potakla i Katoličku crkvu sredinom 12. stoljeća da zabraniti njegovu upotrebu protiv kršćana. Za borbu oko tvrđava samostreli su imali čak i postolja. Do 13. se stoljeća samostrel zatezao ručno preko tetive, no u 14. je stoljeću dobio stremen i kuku koji su olakšali napinjanje. U 15. se stoljeća usavršava mehanizam za zapinjanje čime se povećava brzina gađanja. Zbog prednosti (domet, brzina gađanja, bešumnost) nad prvim streljačkim vatrenim oružjem samostreli su ostali u upotrebi do 18. stoljeća, iako su tijekom posljednja dva stoljeća upotrebe više korišteni za lov.

Korištenje samostrela na prostoru Hrvatske zabilježeno je u izvorima tijekom 13. – 15. stoljeća, no započelo je zasigurno i ranije, ali je nastavljeno i kasnije. Najpoznatiji srednjovjekovni streličari bili su Trogirani, a dubrovačkim je statutom bilo propisano da je svaki brod veće nosivosti morao imati samostrele ili lukove.

Strelica samostrela, tj. vereton koju predstavljamo pronađena je tijekom arheološkog iskopavanja utvrde Gradić nedaleko Torčeca. Radi se o strelici koja ima kružni utor za nasad strijele i masivniji trn koji je po jednoj osi širi. Osim na Gradiću nalazi veretona na prostoru Podravine pronađeni su na utvrdama Kamengrad kod Starigrada, Gorbonik kod Kloštra Podravskog te Pepelara kod Ždale, ali i u sklopu naselja na lokalitetu Staro selo kod Jeduševca. S obzirom na kontekst nalaza strelica s Gradića datirana je u 15. stoljeće.

Izvor: Strelica za samostrel – Muzej grada Koprivnice (muzej-koprivnica.hr)

Skip to content