Predmet tjedna: Drveni vijak za tiještenje kupusa

Naslov: Drveni vijak za tiještenje kupusa
Naziv: vijak, književni naziv; šaraf, dijalektalni naziv
Materijal / tehnika: drvo / piljenje, blanjanje, bušenje, narezivanje, umetanje, ručni rad bačvara
Dimenzije: 235 x 130 mm
Datacija: 19./20. stoljeće
Lokalitet (mjesto uporabe): Koprivnica
Naziv zbirke: Zbirka tradicijskog graditeljstva i stanovanja
Inventarna oznaka: MGK 1938

Podravina je oduvijek bila poznata kao regija u kojoj se dobro jede, a jedno od obilježja podravske kuhinje jest bogatstvo raznovrsnim svježim povrćem od kojeg se pripremaju tradicijska jela.

Jela od povrća bila su dio svakodnevnog jelovnika. Na jelovniku najčešće jelo od povrća bila su variva, ponekad uz dodatak suhog mesa. Kupus/zelje je povrće koje se upotrebljavalo u pripremi variva (npr. grah sa zeljem, zelje s paradajzom), zatim se pripremalo slatko zelje i kiselo zelje na salatu. Od zelja su radili štrukle/štruklje, a neizostavan je sastojak kolinskog zelja i sarme, zbog čega je bilo vrlo važno ukiseliti ga kako bi se moglo upotrebljavati u pripremi jela tijekom zimskih mjeseci.

U Koprivnici se za kiseljenje zelja upotrebljavao alat, proizvod lokalnih bačvara, poznat pod lokalnim nazivom šaraf za teršenje zelja v lagvu ili kaci. Naziv je dobio vijak/šaraf najvjerojatnije jer svojim izgledom podsjeća na šaraf. U upotrebi je u Koprivnici tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća, a bačvari su ga izrađivali uz pomoć posebnog bačvarskog alata nareznice kojom se nazubljivao drveni dio šarafa.

Osim šarafa, bačvari su izrađivali drvene posude od dužica, lagve i kace koje su se upotrebljavale za kiseljenje zelja. Zelje u bačvi (lagvu, kaci) pripremljeno za kiseljenje prekrio se čistom krpom izrađenom od domaćeg platna. Na krpu su se položile daščice, a potom se uz pomoć vijka, čiji širi dio je s jedne i druge strane ušao u ušice kace, zelje teršilo to jest šaraf se pritegnuo kako bi stegnuo daske koje su pritiskivale zelje. Tijekom zimskih mjesece zelje se vadilo iz kace i upotrebljavalo u pripremi hrane, no nakon svakog vađenje iz kace, pokrilo se čistom krpom na koju su se postavile daščice i šaraf koji je tiještio/teršio zelje. Šaraf je imao ulogu utega kojim se zelje u kaci tiještilo, a u nedostatku vijka upotrebljavao se kamen koji je služio kao teret, uteg za tiještenje zelja u kaci.

Izvor: Drveni vijak za tiještenje kupusa – Muzej grada Koprivnice (muzej-koprivnica.hr)