Ljudi Pučkog otvorenog učilišta Koprivnica – Marija Želimorski
Marija Želimorski – ona koja je u službi reda, rada, veselja i sirupa od borovih iglica
(ili jednostavno: Naša Maca!)
Kada bi zgrada Centra za cjeloživotno učenje imala srce, ono bi tuklo u ritmu Macinih koraka. Marija Želimorski, od milja zvana Maca, caruje na adresi Trga bana Josipa Jelačića 6. Od trenutka od kada dođe na posao, pa sve do trenutka kada s njega odlazi, ona je u šestoj brzini. Svakodnevno se čudimo kada stigne obići sva tri kata, presložiti učionice, presaditi biljke, zaliti cvijeće i prebrisati sve prostorije koje nakon njenog čarobnog dodira zamirišu. Nakon svega još stigne obići kolege u drugim zgradama. Ona u svakom trenutku zna tko je što posudio i što treba vratiti i koji polaznik treba u koju dvoranu.
Od studenoga 2020. godine, otkad je zakoračila u Pučko otvoreno učilište Koprivnica na radno mjesto održavateljice čistoće, stvari su postale življe, bistrije i čistije. Tiše… nisu! Iako u njenom opisu posla stoji čitav niz suhoparnih zadataka, ona ne održava samo čistoću svih prostorija, stakala, podova, stolova, sanitarija, hodnika, stubišta i svega između. Ona odnosi smeće, briše, pere, prozračuje i osvježava, održava okoliš, sanira nakon majstora, pomaže u dostavi, razvrstava otpad i pazi na sigurnost. Ona ima krpu za svaku površinu i lijepu riječ za svaku osobu koja posjeti naš prostor. Nema toga što Maca ne zna, ne vidi ili ne stigne. Ona je već prebrisala hodnik dok se mi još družimo nakon zanimljive konferencije. Oprala je suđe, dok se pozdravljamo. Uspjela je zaliti cvijeće, popiti čaj na brzinu, posložiti grickalice za polaznike i istovremeno nasmijati sve nazočne.
Maca nije samo naša multitasking institucija, ona je i čuvarica reda, rada i discipline. Ona je motivatorica i kreativna duša našeg Učilišta. Kad „ništa ne radi“ izvuče šivaću mašinu i uvijek nas iznenadi nekim novim sjajnim rješenjem poput navlake za zaštitu govornice ili uresom od prirodnih materijala ili iz čista mira pripremi sirup od borovih iglica jer zimi kašljemo. Njena ju je kreativnost odvela i na Erasmus+ projektno putovanje na kojem je sve partnere očarala svojim umijećem izrade rukotvorina.
Ima zlatne ruke i ogromno srce zbog kojih joj sve cvate, blista, buja i miriši: od cvijeća do raspoloženja. Kada odlazi na radno mjesto veli: „idem doma“, a kad njen gromki glas odjekne hodnikom, svi se automatski spremimo na… nove zadatke. Jer Maca je naš pogon reda i dobrog raspoloženja britkog jezika i meke duše.
Tri pitanja za Macu:
Što te najviše veseli u tvom poslu?
Najviše me veseli kontakt s ljudima, ali i briga o našim biljkama i zgradi. Obožavam cvijeće i prirodu, pa mi je poseban užitak kad prostor u kojem radimo oživi zahvaljujući biljkama kojima se posvetim. Osobito mi je drago kada me polaznici zaustave i popričaju sa mnom. Taj osjećaj da mogu nekome olakšati dan ili pomoći u nečemu zaista me ispunjava.
Kako uspijevaš imati toliko energije svaki dan? Koja je tvoja supermoć?
Energiju crpim iz svog pogleda na život – naučila sam kroz iskustvo da se ne vrijedi zadržavati na prošlom. Život me naučio da uvijek gledam naprijed, bez obzira na prepreke. Moja ‘supermoć’ je upravo ta upornost i pozitivan stav – svaki dan je nova prilika za nešto dobro, za osmijeh, za sitnice koje čine razliku. Kad tako gledaš na svijet, energija nekako sama dođe.
Koja ti je biljka omiljena i ima li ime?
Od mnoštvo biljaka teško se odlučiti za jednu, ali ako moram birati odabrala bi orhideju. Ima prekrasne, nježne cvjetove koji mogu dugo trajati, a svaka orhideja ima neku svoju osobnost. Iako je zahtjevnija za njegu, upravo mi to predstavlja poseban izazov i zadovoljstvo. Kada procvjeta, osjećam se kao da sam nagrađena za svoju pažnju i strpljenje. Orhideja unosi poseban mir i ljepotu u prostor, i uvijek me razveseli kad je vidim kako napreduje.
Tekst by Maja Holek, ravnateljica
Izvor: (4) Facebook
