Ljudi Pučkog otvorenog učilišta Koprivnica – Ivana Čevis

IVANA ČEVIS – ONA KOJA UNOSI RED U NAŠE ŽIVOTE

(i svojim nježnim osmjehom ispuni najtmurniji prostor)

Ivana zna daleko više nego što pokazuje, primijeti ono što drugima promakne i dok drugi pišu zadatke za svoj radni dan, ona se već potiho i koncentrirano druži s ekranom i tipkovnicom uz laganu glazbenu pozadinu s radija.

Ivana Čevis se našem timu pridružila tjedan dana prije Valentinova 2014. i u naše Učilište unijela posebnu toplinu i ravnotežu. Ona je poput tihe osovine, posebno važni kotačić bez kojeg ništa ne bi teklo glatko.

Po struci sveučilišna prvostupnica ekonomije, smjer trgovina, a po osobnosti nevjerojatna kombinacija analitičkog uma, poetske duše i duhovitosti na čekanju (koja, kad se oslobodi, dovede do suza, od smijeha, naravno!).

Na radnom mjestu stručne suradnice za financije i opće poslove, njezina svakodnevica uključuje stvari koje se drugima čine kao poslovni horor: obračuni, zakoni, obrasci, ugovori, registri, evidencije, naplate, PDV, javna nabava, financijski planovi, putni nalozi, kontrola dokumentacije… (uvijek u nekom kratkom roku) no ona ih rješava s posebnom elegancijom i s lakoćom. Osim što prepoznaje sve one fine detalje u financijskoj dokumentaciji, zna poslati srčeko u e-mail kolegici jer osjeti da joj treba. Poznaje JOPPD obrazac u sitna slova, ali zna i kad ti treba pauza, i razumijevanje. Ona vodi brigu o onome što je propisano i još više, o onome što nije. O sitnim detaljima koje nitko ne vidi, ali bi bez njih sve krenulo ukrivo. Njen je posao zahtjevan i vrlo odgovoran. To svi znamo. No, ona ga obavlja graciozno i smireno, bez da nam ikad pokaže koliko toga stvarno drži u svojim rukama. Ivana je supermoćna. Samo ne nosi plašt već se zaogrne osmijehom (i ponekad kariranom dekicom).

Kao kolegica, Ivana je onaj tihi, pouzdani oslonac koji pruža sigurnost i stabilnost cijelom timu. Ima ono rijetko umijeće strogost pretvoriti u mir. Zna biti jasna, a ne gruba. Profesionalna, s puno topline u pristupu. I pritom voli sve imati na svom mjestu. Ne samo papire. Uvijek uravnotežena i objektivna, zrači pravednošću i mudrošću koje ne nameće, nego živi. U poslu promišljena, a u međuljudskim odnosima blaga. Ona je most između preciznosti i empatije. Voli dobar tim i daje sve od sebe da doprinese njegovoj snazi, često iz pozadine, bez potrebe za reflektorima. U svakodnevnim izazovima ostaje smirena i sabrana, djeluje promišljeno i nikada impulzivno. Njezina prisutnost ne nameće se, ali se itekako osjeti u načinu na koji ulijeva povjerenje, vraća fokus i svojom jednostavnom prisutnošću podsjeća da se i u poslovnom svijetu može biti čovjek.

Tri pitanja za Ivanu:

1. Kako održavaš ravnotežu između preciznosti koju posao traži i suosjećanja koje ti tako prirodno dolazi?

U mom poslu, preciznost nije izbor nego temelj – brojke, zakoni, rokovi, sve mora biti na svom mjestu točno i usklađeno. No vjerujem da iza svakog dokumenta stoji osoba, a iza svake upute – tim. Zato nikad ne gledam samo u račune, brojke, tablice i dopise, već i u ljude s kojima radim. Ta ravnoteža dolazi prirodno – jer koliko god posao bio tehnički zahtjevan, usmjeren na propise i procedure, uvijek je dio šire priče koja uključuje međuljudske odnose, razumijevanje i podršku. I zato mi je jednako važno ispravno popuniti obrazac kao i osjetiti kada nekome treba topla riječ, osmijeh ili tiha podrška između redova.

2. Što ti najviše znači u kolektivu, što te motivira i čini zadovoljnom u radnom okruženju?

Za mene je temelj svega povjerenje – ono tiho, nenametljivo, ali snažno. Onaj osjećaj kad znaš da nisi sam, da si dio tima u kojem se svatko može osloniti na drugoga. Imam tu sreću da radim u „malom krugu velikih ljudi“ Kolega s kojima dijelim ne samo poslovne zadatke, već i međusobno razumijevanje, podršku i puno smijeha. Motivira me upravo ta povezanost: kad vidiš da svatko daje najbolje od sebe, ali i zna kad treba stati i pomoći drugome. To zajedništvo i osjećaj da zajedno činimo nešto dobro i vrijedno – to je ono zbog čega svaki dan rado dolazim na posao.

3. Da možeš jednim savjetom ohrabriti novu kolegicu koja tek ulazi u svijet administracije i financija, što bi joj rekla?

Rekla bih joj: ne boj se brojki, papira ni propisa – svaki problem ima svoje rješenje, a svaka greška se može ispraviti. U ovom poslu najvažnije je ostati smiren, biti dosljedan i pitati kad ne znaš – jer nitko ne zna sve odmah, ali sve se može naučiti. I ono najvažnije: iza svake evidencije stoji smisao, a iza svakog pravila – svrha. S vremenom, sve sjedne na svoje mjesto i posloži se kao u slaganju puzzli. Bit će dana kad ćeš misliti da ništa ne štima i nema nikakvog smisla ni logike – ali kad pogledaš iza sebe, vidjet ćeš da si ti ta koja sve drži pod kontrolom, čak i kad ti se čini da ne držiš ništa.

Tekst by Maja Holek, ravnateljica

Izvor: (4) Facebook