Ljudi Pučkog otvorenog učilišta Koprivnica – Dino Rački
DINO RAČKI – ONAJ KOJI ZAISTA ZNA ŠTO ZNAČI „ZATVORITI PROZORE“ (čitaj: windowse)
(i koji bi bez problema mogao imati svoj stand-up show između dva restarta servera)
Dino Rački u Pučkom otvorenom učilištu Koprivnica radi od 9. prosinca 2019. godine, ali tko ga je jednom upoznao, osjeća kao da je s nama oduvijek. Po struci inženjer računarstva, po duhu odlična kombinacija ozbiljne preciznosti i zaraznog humora.
Dino je naš čovjek za sve: informatičar, predavač, spasilac printera, neokrunjeni dostavljač gableca, pokretač sistema (i ljudi), zabavljač i naš tihi junak internetske infrastrukture. Čovjek koji zna da iza svakog uspješnog radnog dana stoji besprijekorna mreža, ispravan printer, posložen web, poslani elektronički bilteni (aka newsletteri) i savršeno pečen burek (iz obližnje trgovine koju ovdje ne smijemo reklamirati) Dino brine o informatičkoj opremi, mrežama, domenama, sigurnosti, web stranicama, aplikacijama, bazama podataka, e-mail adresama i softverskim licencama. Zvuči kao posao za deset ljudi, ali to obavlja jedan jedini i neponovljivi: Dino! Uz sve navedeno se još stigne i educirati preko Erasmus akreditacije iz područja obrazovanja odraslih.
Nije se jednom dogodilo da u isto vrijeme iz tri različita ureda čujete: “Dinooooooo! Pomooooć!!!“ On je taj koji zna što se skriva iza svakog „Ne radi mi računalo“. Onaj koji popravlja prije nego što drugi primijete da nešto ne valja i sve riješi u maniri akcijskih junaka koje gledamo s velikog platna Kina Velebit.
Dino ima srce veliko kao server za backup, a strpljenje… pa recimo da bi mogao mirno čekati i Windows nadogradnju iz 2006. onu koja stane na 89%. I dok svi mi u tom trenutku panično klikamo, on klikne jednom, točno gdje treba i sve proradi. Nakon toga više nitko nije nervozan jer Dino nosi onu zen energiju IT redovnika koji zna što radi, ali oko toga ne pravi predstavu.
Obožava dobar humor. Trenutni lektirni klasici su mu bloger Krule i Leon Zrile, a ako mu ikada dojadi raditi u Učilištu, ne bismo se iznenadili gledati ga kako puni dvorane sa stand up show programom „Resetirajte se s Dinom“ ili možda „CTRL+ALT+SMILE“.
On ima onu rijetku sposobnost da svaki posao obavlja s maksimalnom predanošću. I dok se mnogi čude kako preživljava u pretežno ženskom kolektivu, Dino bi samo slegnuo ramenima i rekao: „Ne, ne, sve je oke… o-oke… stvarno… skroz oke…“ – dok pritišće dugme električne cigarete kao da od nje traži emocionalnu podršku i gleda u jednu točku na zidu, koju samo on vidi. I kroz oblak pare, lagano nestaje u vlastitim mislima.
Kao predavač? E tu briljira. Ljudi ga slušaju i klimaju glavom. „Njega bih mogla slušat do besvijesti“, povjerila nam se jedna polaznica. „Prvi put kužim, ono stvarno kužim“, rekao je drugi. Polaznici ga vole, kolege ga vole, a i tehnologija jer, nekim čudom, kod njega sve proradi već nakon prvog pokušaja. On je onaj koji ima svoj red, razumije tuđi kaos i osoba koja zna kako stvari funkcioniraju.
S Dinom čitav tim funkcionira, jer je spoj smirenosti, stručnosti i onog nečeg što ne možete programirati – iskrene dobre volje. U svijetu gdje se sve češće gubi signal, bilo onaj ljudski, bilo digitalni, Dino je naš stabilni hotspot: pouzdan, duhovit, skroman, uvijek spreman pomoći i onaj koji svojom prisutnošću povezuje ljude. Dragi naš Dino, hvala ti što si uz nas i kad nam zatreba tvoja informatička čarolija i kad jednostavno trebamo onaj jedan klik da nam dan bude bolji i veseliji.
Tri pitanja za Dinu:
Kako proživljavaš Erasmus+ projekte?
Erasmus+ projekte doživljavam kao priliku za profesionalni rast, razmjenu iskustava i stjecanje šire perspektive o obrazovanju. Kroz edukacije o digitalnim alatima, webu i online učenju dobivam kvalitetnu podlogu za daljnje usavršavanje, dok projekti usmjereni na borbu protiv dezinformacija, povezivanje mentalnog zdravlja i obrazovanja, poticanje multikulturalnosti i prilagodbu obrazovanja ranjivim skupinama dodatno proširuju razumijevanje uloge tehnologije u društvenom kontekstu. Svaki projekt, bez obzira na oblik, ostavlja vrijedan trag u mom stručnom i osobnom razvoju.
Kad bi mogao raditi samo jedan dio svog posla, što bi to bilo?
Vjerojatno bih odabrao rad na web stranici kina i pripremu newslettera s filmskim najavama. Tu prvi bacim oko na nove naslove, pročitam sinopsise, pokupim koju zanimljivost o autorima i već si složim popis “ovo gledam, ovo možda, ovo nikad”. A izrada plakata za posebne cikluse i revije posebno mi je zabavna – tu se probudi moj kreativni dio… ni slučajno uz pomoć Canve! Tad se osjećam kao glavni lik u romantičnom SF vesternu s elementima skandinavskog noira i mjuzikla – nešto poput “Ljubav u svemiru 1894: Pjevaj, ali plači”. Nema nikakvog smisla, ali sve nekako sjeda na svoje mjesto.
Da imaš svoj stand-up show, kako bi ga nazvao?
Zvao bi se “Reciklaža ulaznica” jer ako ništa drugo, barem da papir ne završi uzalud. Ulaznica? -5,00 eura. Da, dobro ste pročitali. Ja plaćam vama da dođete. Show je, prema prvim (i jedinim) recenzijama, “smiješan u rijetkim trenucima, a čak i duhovit kad se zvuk izgubi”. Ako kojim slučajem niste zadovoljni, slobodno u moje ime vratite novce. Stand-up show “Reciklaža ulaznica” (nažalost ili na sreću) ne postoji. Sve je rezultat kreativnog viška u pauzi između dva poziva za pomoć s printerom.
Tekst by Maja Holek, ravnateljica
Izvor: (4) Facebook
