Ljudi Pučkog otvorenog učilišta Koprivnica – Danijela

DANIJELA JE ONA KOJA PRVO PITA KAKO SI, PA ONDA ZAPOČNE SVOJ RADNI DAN

(i voli svjetla reflektora)

Ako ste barem jednom kupili ulaznicu na blagajni dvorane Domoljub, velike su šanse da ste je kupili upravo od Danijele. Vjerojatno vas je u tom trenutku šarmirala osmijehom, a možda vam je već nakon nekoliko rečenica rekla da ste joj „poznati odnekud“. Jer takva je ona: srdačna, neposredna i znatiželjna. Kad uđe u zgradu, prvo što obiđe kolege jer Danijela voli ljude i priču. Voli biti u toku i voli znati.

Danijela Mikotić, po struci je veterinarska tehničarka, ali već duže vrijeme njena svakodnevica nema veze sa životinjama. Sasvim je slučajno završila u kulturi, no nije joj dugo trebalo da zavoli dvoranu Domoljub. U Pučkom otvorenom učilištu Koprivnica zaposlena je od 2017. godine na poslovima blagajnice, pomoćne radnice i biljeterke. Popis njezinih zadataka je podugačak, ali njoj to nije problem sve dok ima prilike zastati, popričati, podijeliti dojam ili s nekim baciti brzinsku analizu situacije u hodniku. Ona je ta koja zna tko je zadnji bio u garderobi, u kojem je redu u dvorani nestala pločica s brojem, tko je ostavio svjetlo u uredu i što se nalazi u kutiji zaboravljenih stvari. Ima ključ svake brave i precizno pamti raspored kada treba nadoliti tekućinu u ovlaživač klavira. Njezina domena obuhvaća sve: od staklenih površina do zavjesa, od blagajne do pozornice, od cvijeća u hodniku do lišća pred ulazom. Ona caruje poslijepodnevima. Zadužena je za pripremu dvorane i garderobe, u kompjuter unosi sve podatke o predstavama i koncertima koji se održavaju u organizaciji Pučkog otvorenog učilište Koprivnica, prodaje ulaznice, vodi blagajnu, trga ulaznice, upućuje posjetitelje na svoja mjesta, smiruje ih kad su nervozni jer kasne ili im pomaže pronaći njihovo mjesto u mraku. Kada po rasporedu nema predstava, zna u kojem se prostoru održava nastava ili plesne i pjevačke probe Folklornog ansambla Koprivnica.

Iako sitnije građe, Danijela je fizički iznimno snažna. Nema tog stalka, klupe, klavirske daske ili gomile lišća ispred zgrade s kojim se neće uhvatiti u koštac. Tko nije vidio Danijelu kako s lakoćom premješta nešto što dvoje kolega jedva vuku, taj ne zna što znači „snaga s osmijehom“.

Kada nam dođe netko poznat, nekim čudom je uvijek u pravo vrijeme na pravom mjestu – spremna za fotku, naravno! Danijela voli svoj trenutak pažnje i zna ga vješto upakirati u osmijeh i laganu šalu. Kad je raspoložena, pedantna je do zapanjujuće razine, a kad nije, dovoljno je šarmantna da se sve brzo zaboravi. Ima oko za detalje, njuh za probleme prije nego nastanu, i sposobnost da se uključi kad treba. Jer Danijela je baš takva: srdačna, šarmantna, spontana, snažna i snalažljiva.

Tri brza pitanja za Danijelu:

Što ti najviše veseli u tvom svakodnevnom poslu?

Najviše me veseli upoznavati različite ljude i najsretnija sam što mi ovaj posao omogućava ispunjenje želja. Meni je posebno to što sam imala priliku upoznati glazbenike i glumce kojima se divim i koje u medijima pratim. Najsretnija sam bila kada sam upoznala Amiru Medunjanin i Vlatka Stefanovskog. Njih oduvijek slušam. Svaki Amirin dolazak u naš prostor uljepša mi dan.

Najsmješnija situacija koju si doživjela u Domoljubu?

Prije nepune tri godine u Domoljubu je igrala predstava „Idemo uživo“ predstava s Reneom Bitorajcem i Igorom Mešinom. Predstava je u jednom dijelu interaktivna. Nisam imala priliku pratiti predstavu od početka jer sam imala obaveze izvan dvorane, ali baš sam u trenutku kad su Rene i Igor tražili dobrovoljce iz publike, ušla u dvoranu. Oni su mislili da sam ja dobrovoljka iz publike i pozvali me na pozornicu. Nisam željela objašnjavati da se dogodio nesporazum, pa sam otišla na pozornicu. Nisam imala tremu jer je to prostor u kojem boravim svakoga dana i osjećala sam se skroz prirodno. Nakon predstave, oba su mi glumca čestitala, a meni je ostalo jedno lijepo sjećanje na spontani trenutak kakav se ne događa često.

Što radiš kad nisi u Domoljubu?

Prije svega sam mama. Velik dio vremena posvećujem svojoj kćeri. Osim toga, jako me zanima umjetnost, osobito ona gdje se mogu izraziti rukama. Volim crtanje, slikanje i izradu ručnih radova. Zanima me povijest, a najdraže povijesno razdoblje mi je secesija. Slike Maxa Vanke ili Slave Raškaj i danas mi oduzimaju dah, a od književnih djela najviše se volim opustiti uz romane i novele Josipa Kozarca. Volim provoditi vrijeme u prirodi, otići na jahanje, izlet na Dravu i tome slično. Tu punim baterije za novi radni tjedan.

Tekst by Maja Holek, ravnateljica

Izvor: (1) Facebook