Lica i krajolici Martina Mehkeka u Hlebinama
Kraj travnja donosi novosti u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama. U petak (25. 4.) s početkom u 19 sati otvorit će se samostalna izložba Martina Mehkeka. Izložba Lica i krajolici smješta se na razmeđi dvaju velikih obljetnica – 10. godišnjice smrti (2014.) i 90. obljetnice rođenja (2026.).
Odabrani radovi donose presjek od 30-ak umjetnina sačuvanih u privatnom vlasništvu najbliže obitelji autora, kao i onih iz fundusa Muzeja grada Koprivnice. Dva predstavljena pola – instutucionalni i privatni – ilustriraju promjene u njegovu opusu i sazrijevanju. Iako se preklapaju u početnim fazama stvaralaštva, muzejska zbirka prednjači u predstavljanju radova kada njegov stil i umjetnički potpis polako nalazi vlastiti put, ojačava se, sazrijeva i probija dotad poznate granice pravocrtnog pravca unutar umjetničkog stila (1960-ih godina). Njegova ekspresivnost i groteska otvaraju i utiru nove rukavce mijenjajući izgled korita i šireći tok postojeće rijeke Hlebinske škole. Sužavanjem fokusa na prikaz točno određene skupine ljudi koju prezentira tipizirano, ali i dalje karakterno jasno i snažno izražajno polako otvara prostor inovacijama i novinama. Iako su remek-djela ove faze sačuvana uglavnom u privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu te dijelom u Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti u Zagrebu, već i ovaj manji presjek daje naslutiti njegovu vizionarsku kreativnost i sposobnost usvajanja inovacija. Činjenica da je većina najboljih djela rasuta po svijetu govori u prilog njegovoj posebnosti i vrijednosti koju su još za života prepoznali brojni kolekcionari. Obiteljska kolekcija zato se manjim dijelom bazira na radovima iz kasnih 1980-ih godina, a većim dijelom na posljednjih 15-ak godina stvaralaštva.
S obzirom na odrastanje i život blizinu Gole, ne čudi da su počeci slikanja obilježeni utjecajima i „učenjima“ Ivana Večenaja koji u to vrijeme kreće razvijati i formirati vlastitu poetiku na temeljima jarkog kolorizma i naglašene izražajnosti i stilizacije. Kasniji portreti zadržavaju dozu izražajnosti, plošni tretman i fokus na linijske elemente facijalnih ekspresija kroz nekolicinu osnovnih boja i tonova. Linijski elementi lica: bora, očiju, brade i dalje su naglašeni u različitom iscrtavanju i točkanju što donosi raznolikost u teksturama. Najveća pažnja poklanja se stvaranju dojma, atmosfere, specifičnosti karaktera određene skupne ljudi kroz prisniju atmosferu toplih zemljanih tonova. Upravo ono što je kod njegovih figuracija naizgled manjkavo donosi najviše ekspresije, najviše slobode, najviše novine.
U kasnijim radovima fokus s portretiranja premješta na bilježenje običaja i svakodnevice – važnije je memorirati običaje i događaje nego predstaviti karaktere. Tako će fokus prevagnuti na stranu prirode umjesto čovjeka. Čovjek uvijek ostaje prisutan, ali tek kao usputna komponenta, prikazana uglavnom s leđa ili iz profila, ali bez potrebe ili težnje za jasnijom karakterizacijom. Kolorizam prati smirenije raspoloženje i postaje blaži s prevladavajuće pastelnim tonovima. Fokus je na atmosferi, osjećaju, prirodi samoj. Njenoj profinjenosti i sposobnosti da umiri sebe i sve oko sebe.
Putovanjem od narativne svakodnevice i načina života, preko nenametljivog, ali jasno naznačenog religijskog podteksta pa do fokusiranog sužavanja na ljude, portrete i lica Martin Mehkek kroz priču jednog naroda, predstavlja i priču čovječanstva, uopćenu, univerzalnu i svima razumljivu.
Izložba je realizirana uz podršku Grada Koprivnice, a ostaje otvorena do 30. 6. 2025. godine.
Kratki životopis autora:
MARTIN MEHKEK (7. 8. 1936., Novačka – 2. 7. 2014., Gola) u početku je crtao pejzaže rodnog kraja, a kasnije počinje crtati ljude kod rada. U ranim godinama stvaralaštva (od sredine 1950-ih) osnove tehnike „uči“ od Ivana Večenaja koji tada sve jasnije formira vlastitu poetiku pa će Mehkek od njega „naslijediti“ i neke zadanosti likovnog oblikovanja, poput žarkog kolorita i stilizacije prikaza. Sredinom 1960-ih nastaju portreti određenih skupina ljudi – Roma ili slugu – u kojima će pokazati majstorstvo uopćenog i ekspresivnog portretiranja, pa i nadići dotad uspostavljene kanone Hlebinske škole. Od 1970-ih godina obrisi postaju mekši, kolorit smireniji, šareniji i svjetliji, sve odiše bukolikom, idilom i smirajem u pretežno zimskim motivima.
Fotografije:
Facebook cover izložbe Martina Mehkeka (Cigan s lulom, 1999., ulje/staklo, 720×640 mm, vl. Milica Saboliček s obitelj, izrada: Reklam Koprivnica (naslovna)
