Koprivnički povjesničar Hrvoje Petrić održao predavanje o Nikoli Zrinskom
U organizaciji Povijesnog društva Koprivnica povjesničar Hrvoje Petrić je u gradskoj vijećnici u Koprivnici 25. travanja 2023. godine održao predavanje „Snovi i stvarnost prekinuti u lovu na vepra – Nikola VII. Zrinski (1620.-1664.) i transformacija moći u Srednjoj Europi“.
Nakon smrti oca Nikola VII. Zrinski (1620.-1664.) u djetinjoj dobi našao se u poziciji da je kao dijete morao brzo preuzimati odgovornost, biti fleksibilan, steći znanje i naučiti kako se osloniti na vlastite snage, ali i na snage brata Petra s kojim je bio blisko povezan do smrti. Nikola VII. Zrinski je rano postao glava obitelji te bio prepoznat na dvoru dobivši čast ugarskog kraljevskog konjušara. Nakon obrazovanja u Grazu, Beču i Trnavi te puta u Italiju, u mladenačkoj dobi počeo je preuzimati odgovornost za svoje posjede, ali i širu zajednicu. Izgleda da je kratko boravio na dvoru u Beču kao carski komornik. Ženidbama se nastojao povezati s visokim plemićkim krugovima isprva u Hrvatskoj, a potom i na prostoru Svetog Rimskog Carstva. Također je kroz razne djelatnosti ostvario brojne osobne veze i savezništva. S jačanjem utjecaja i ugleda ni nemali broj suparništava nije izostao. Prije odlaska u Tridesetogodišnji rat, u kojem se istaknuo i postao generalom s 26 godina, preuzeo je službu kapetana Legrada i čitavog Međimurja. Iako je kao magnat mogao sudjelovati u Gornjem domu Ugarskog sabora i tako artikulirati svoje političke stavove, tražio je i druge puteve za političko djelovanje obnašajući još neke dužnosti poput župana Zaladske i Šomođske županije i hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana. Velikom teretu i odgovornosti koje je nosio na leđima pridružila se čast tajnog savjetnika koja mu je omogućavala ulazak u strukture bečkog dvora i davala mogućnost audijencije kod vladara. Iako mu se pružala takva šansa, on se nije opredijelio za dvorsku karijeru već je aktivno djelovao ne samo na terenu nego i za svojim pisaćim stolom u Čakovcu. Tamo je upravljao svojim gospodarskim sustavom na ranokapitalističkim osnovama, ali i stvarao važna književna i vojno-politička djela definirajući vlastiti politički koncept koji je proizlazio iz prakse i realnosti društveno-političke situacije u kojoj se nalazio, komunikacije s istomišljenicima, ali i kroz brojna čitanja knjiga iz bogate kućne knjižnice. Iako je isprva pripadao krugu habsburških lojalista, s vremenom se uključio u skupinu političara koji su tražili drugačija rješenja. U toj je grupi vrlo brzo postao vodeća osoba koja je, unutar granica mogućega, promišljala rješenja za Kraljevstvo krune svetoga Stjepana i njegovu reformu u skladu s vremenom i okolnostima. Pri tome je, u nesklonim međunarodnim okolnostima, tražio puteve za budućnost zajedničke države u kojoj bi se ugarski i hrvatski dio razvijali kao ravnopravne cjeline. Djelujući aktivno unutar koordinata habsburškog postvestfalskog okvira, ugarske i hrvatske stvarnosti na granici s Osmanskim Carstvom, vješto se snalazio pokušavajući pronaći rješenja u promjenjivim situacijama, pri čemu ga je prekinula iznenadna smrt prilikom lova.
Tekst i foto: Hrvoje Petrić
