Gordana Špoljar Andrašić samostalna je umjetnica i slikarica iz Koprivnice. Diplomirala je povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU), Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) u Zagrebu i Atelijera Koprivnica (AK). Autorica je njezine prve male monografije
„Stabla“ (2003) povjesničarka umjetnica Draženka Jalšić Ernečić. U zadnjih petnaestak godina umjetnica je od tzv. poetskog realizma napravila drastičnu morfološku, stilsku i motivsku transformaciju prema apstrakciji i tzv. bijelom pismu, lirskoj apstrakciji i natruhama enformela u svojem umjetničkom opusu, koja je kritički, problemski i tipološki valorizirana u umjetničkoj knjizi „Memorabilijar“ autorice Ive Körbler (2017). Do sada je priredila više od šezdeset samostalnih izložbi (Zagreb, Galerija Vladimir Filakovac; Varaždin, Galerija Zlati ajngel; Poreč, Mala galerija; Rijeka, Galerija Filodrammatica; Koprivnica, Galerija Koprivnica, Sinagoga, Sveučilište Sjever; Sombor, Galerija Kulturnog centra Laza Kostić; Čakovec, Centar za kulturu; Dubrovnik, Galerija Sebastian; Palo Alto, Gallery Europa; Turckeim, Salle de la Decapole; Nikšić, Galerija Ilija Šobajić; San Francisco, Himmelberger Gallery; Graz, Ganggalerie; St. Georgen am Langsee, Stiftsgalerie des Bildungshausses St. Georgen; Klagenfurt, Landhaus Galerie; Kaysersberg, Abbaye Romane d’Alspach).
Umjetnica tijekom svog stvaralaštva uvijek nanovo propituje i istražuje tematike i likovne izričaje te je ostvarila više ciklusa radova, od „Belladone“, ženskih aktova, ciklusa „Passion Christi“, preko prikaza šume i stabala, do „Memorabilijara“, u kojem, koristeći fotografije iz obiteljskih albuma, uspostavlja krhku mrežu sjećanja preko svijeta osobnih simbola i podsvjesnih narativnih fragmenata, koji su u slici označeni tzv. automatskim pisanjem (Iva Körbler). Ciklusom „Izgubljeno/a u vremenu“ umjetnica nastavlja svoje dugotrajno i kompleksno bavljenje prošlošću – vlastitom, obiteljskom, zavičajnom i, naposljetku – univerzalnom. Početna gesta reminiscencije ostvaruje se uključenjem starih fotografija i razglednica, koje autorica gdjekad kolorira ili ih pak prenosi u medij crteža. Crtež je, uostalom, srž kreativnog i gradbenog procesa, te umjetničinog likovnog rukopisa. On se proteže od apstrakcije ili reducirane linije, pa sve do figurativne, ponekad fotografski precizne, a ponekad slobodnije koncipirane kompozicije – u ovom slučaju prikaza djece, građana, dekorativnih arhitektonskih elemenata, gradskih trgova i ulica (Barbara Vujanović). Radovi iz ciklusa „Okrhak memorije“ obuhvaćaju seriju crteža djevojčica te predstavljaju autoričino istraživanje vlastitog identiteta i smisla postojanja te varljivosti sjećanja, kako osobnog, tako i kolektivnog. Slike i crteži proširuju se u ambijent uz pomoć in situ instalacija i zvučnog zapisa koji su također dio iste teme (Tanja Špoljar), dok radovi iz ciklusa „Tamne
materije“ analogiziraju moguće pravce gibanja tamne materije, odnosno bjeline koja je sastavni dio njene tamne projekcije. Ciklus „Odslici prolaznosti“ obuhvaća radove različitih tehnika (crteži, akvareli, gvaševi, kolaži, kombinirane tehnike), odnosno vizualnim zapisima malog formata koji su nastajali u 2021. godini, kao vrsta dnevničkog bilježenja svakodnevice, dok najnoviji ciklus „Green and the space between“ nastoji prikazati nevidljivi (trajni) suodnos između prirode i čovjeka.
Umjetnica je nagrađivana i nominirana za svoj rad (2021. Nominacija u kategoriji crteža na 8. Internacionalnom bijenalu umjetnosti minijature, Ruse, Bugarska; Nagrada publike na izložbi
„One su tu“, Galerija likovnih umjetnosti Slavko Kopač, Vinkovci; 2017. Pohvala u kategoriji crteža na Prvom salonu minijaturne umjetnosti „Rijeka mini art).
Svojom izložbenom djelatnošću aktivno je sudjelovala u kreiranju umjetničkog života grada Koprivnice i afirmaciji lokalne zajednice, ali i promoviranju grada u brojnim gradovima u zemlji i inozemstvu u kojima je predstavljala svoje radove.
