10 godina FIUK-a – Točke komunikacije

Udruga za promicanje kulture i umjetnosti Mamuze djeluje u Koprivnici od 2013. godine, a bavi se različitim kulturnim, umjetničkim i edukativnim aktivnostima u funkciji razvoja nezavisne scene i poboljšanja kulturno-umjetničkih sadržaja u gradu i široj okolici. Kulturni programi koje Mamuze provode u prezentirani su i besplatno dostupni javnosti, a kroz godine su ostvarene brojne suradnje s pojedincima, kolektivima, srodnim organizacijama i institucijama.

Udruga Mamuze od 2014. godine do 2023. godine organizirala je Festival izvedbenih umjetnosti i kazališta – FIUK. Festival je trodnevna kulturna manifestacija čija je glavna zadaća prezentirati suvremene i nekonvencionalne umjetničke forme iz područja izvedbenih umjetnosti. Svake godine okupio je pedeset do sedamdeset umjetnika iz različitih područja izvedbenih umjetnosti: redatelje, glumce, performere i glazbenike. Izvedbe su se odvijale na raznim lokacijama u javnom prostoru grada, čime se otvorila mogućnost istraživanja arhitektonski i urbanistički definiranog prostora te privremene izmjene njegovog značenja i namjene.

TOČKE KOMUNIKACIJE

Mamuze su od početka svojeg djelovanja vođene mišlju da razvoj nezavisne kulturne scene mora biti rad sa zajednicom i za zajednicu jer jedino takav razvoj ima smisla za pojedinca, ali i za društvo. Nakon što je amatersku predstavu Krležin ljubavni kviz, nastalu i prikazanu u organizaciji udruge, posjetilo dvjestotinjak ljudi – unatoč tome što je održana na parkiralištu iza Kulturno kreativnog centra Pixel, bez prostora za probe, bez adekvatne rasvjete ili bilo kojeg drugog komada opreme i sa brdom rasparenih posuđenih stolica za publiku – jedini mogući odgovor na takvu volju naše „sklepane“ glumačke skupine i volontera i na takav interes publike bio je Festival izvedbenih umjetnosti i kazališta – FIUK.

Nadahnut kulturom mladih (Simetrale, (IZ)LOK, Vruća juha), amaterskom kazališnom scenom (Gradsko amatersko kazalište, Kazalište Crne šume) i općenito koprivničkom nezavisnom scenom od 1980-ih do danas koja tradicionalno ima izrazito jak puls, a pokrenut željom da umjetnost bude dostupna svima, neelitistička, reakcionarna i lako opipljiva prosječnom Čovjeku (namjerno ne Korisniku), prvi FIUK održan je 2014. godine.

Festival se održava krajem ljeta i u tri dana okuplja amaterska kazališta, samostalne umjetnike, glazbenike, organizacije nezavisne kulture te udruge koje se bave promicanjem izvedbenih umjetnosti čije su izvedbe suvremene i nekonvencionalne, eksperimentalne i kombiniranih medija. Izvedbe su to koje su u neposrednom odnosu s publikom – ponekad doslovno jer su interaktivne, a uvijek u prenesenom značenju, ako uzmemo u obzir da akteri nezavisne scene razvijaju svoje programe odmah i sada kao reakciju na pojave i zbivanja u društvu jer tipično imaju više slobode i autonomije od institucionalne kulture.

Pa iako sadržajno heterogen – i vrstom i temom izvedbi – cjelokupni program FIUK-a ima zajedničku nit: izvedbe se smještaju u javne prostore (tržnica, gradski park, šetališta i ulice), zatim na lokacije koje su povijesno važne za grad (Muzej grada Koprivnice, dvorište Domoljuba, sinagoga, bivša vojarna) ali i lokacije koje su važne za povijest i/ili aktualna zbivanja nezavisne scene Koprivnice (Forum udruga nezavisne kulture, AK galerija, KKC Pixel, MMC Kugla). Time se grad pretvara u umjetničku kulisu, takav kakvog ga zateknemo u danom trenutku uz eventualne manje intervencije postavljanjem mobilne pozornice i rasvjete, a publici se otvara mogućnost istraživanja arhitektonski i urbanistički definiranog prostora te privremene izmjene njegovog značenja i namjene.

Posebna pažnja posvećuje se i dizajnu kojem je na ovom festivalu funkcionalna uloga najavljivanja skoro pa sporedna, a ona glavna ima viši cilj: poslati poruku (o) našoj zajednici. Ponekad je ona jednostavno opisna, a često kritična. Tijekom godina na FIUK-u su radila tri dizajnera, a analogije su bile razne: Vegeta kao začin za jelo i FIUK kao začin za koprivničku kulturu; narodna nošnja kao odrednica identiteta i volonteri FIUK-a kao malo pleme; crvene crte kao granice i FIUK kao onaj koji ih prelazi… Sve to (barem u prvim godinama) prate i instalacije postavljene na lokacije na kojima se festival održava, a plakati, brošure s programom, majice i bedževi ručno su dorađeni sprejevima i akrilima pomoću šablona – manje je važno da je to bio način uštede, a više da su se tako okupljali i povezivali volonteri koji su ‘naštancane’ materijale i raznosili po gradu.

Najbitniji pokretači FIUK-a jesu upravo volonteri. Festival svake godine okuplja njih tridesetak – neobičnih radnika od kojih su neki samo protutnjali kroz grad tijekom studija, a neki ispratili FIUK od prve do desete godine njegova postojanja, mijenjajući uloge i pozicije. Retrospektivno, FIUK gledamo kao proces neformalne edukacije mladih o suvremenim umjetničkim praksama, a kroz njihovu direktnu uključenost u organizaciju festivala i kao mjesto odgoja novog naraštaja kulturnih djelatnika i nositelja nezavisne umjetničke scene u gradu Koprivnici.

Festival je tijekom 10 godina na 20 lokacija ugostio više od 100 programa: predstava, performansa, koncerata, plesnih izvedbi, izložbi, predstavljanja knjiga, video i site specific instalacija. FIUK je grad pretvorio u scenografiju i točke komunikacije, podsjećajući nas da su javni prostori zajednički, promatrajući ih iz novog  kuta. Postavio je predstave, ples i glazbu na obična mjesta pored kojih inače prolazimo, u svakodnevni život iz kojeg umjetnička djela crpe inspiraciju, bez ikakvih predrasuda prema publici i uz slobodan upad omogućio je umjetnost dostupnu svima. Posjećivali su ga i slučajni prolaznici i putnici namjernici i, kako se kaže, ciljana publika. Publika, izvođači, volonteri, organizatori – svi smo mi bili dio zajedničkog teatra. Svi smo bili dio asfalta i livada koje život znače.

Tekst: Andreja Salajec

Naslovna fotografija: Kristina Ogrinec – Volonterke ispred Sinagoge, 2014.