10 godina FIUK-a – Priča o festivalu kojim su završavala ljeta

Udruga za promicanje kulture i umjetnosti Mamuze djeluje u Koprivnici od 2013. godine, a bavi se različitim kulturnim, umjetničkim i edukativnim aktivnostima u funkciji razvoja nezavisne scene i poboljšanja kulturno-umjetničkih sadržaja u gradu i široj okolici. Kulturni programi koje Mamuze provode u prezentirani su i besplatno dostupni javnosti, a kroz godine su ostvarene brojne suradnje s pojedincima, kolektivima, srodnim organizacijama i institucijama.

Udruga Mamuze od 2014. godine do 2023. godine organizirala je Festival izvedbenih umjetnosti i kazališta – FIUK. Festival je trodnevna kulturna manifestacija čija je glavna zadaća prezentirati suvremene i nekonvencionalne umjetničke forme iz područja izvedbenih umjetnosti. Svake godine okupio je pedeset do sedamdeset umjetnika iz različitih područja izvedbenih umjetnosti: redatelje, glumce, performere i glazbenike. Izvedbe su se odvijale na raznim lokacijama u javnom prostoru grada, čime se otvorila mogućnost istraživanja arhitektonski i urbanistički definiranog prostora te privremene izmjene njegovog značenja i namjene.

Priča o festivalu kojim su završavala ljeta

Jeste li se ikada pitali kako se „rađaju“ festivali?

Mi smo pronašli i isprobali jedan od načina i donosimo svoju inačicu odgovora na pitanje u kojem odgovor nije, niti može biti jednoznačan.
Ali može biti jednostavan.

Nakon što je skupina mladih entuzijasta provela ljeto 2013. godine pripremajući predstavu koja je krajem ljeta i izvedena za brojnu publiku, postojala su dva moguća raspleta situacije. Prvi u kojem uživamo u fotografijama i videu lijepog i adrenalinom nabijenog iskustva i slavimo ovu uspješnicu, prisjećajući je se povremeno u neobaveznim razgovorima. I drugi, u kojem iskoristimo malo uspjeha što smo ga okusili i napravimo od njega nešto još bolje – događanje na kojem ćemo se godinama zajedno zabavljati, istraživati i učiti.  Da ova priča ne bi ovdje doživjela svoj kraj, reći ćemo da smo izbrali drugi rasplet. Tako je i bilo.

FIUK je krenuo s malobrojnim i gotovo neiskusnim vodstvom onih koji su spremni tražiti rješenja za neobične izazove i povremeno stvoriti još veće „probleme“, ali su sretni jer se mogu osloniti na svoje najbolje ljude – brojne volontere koji se uvijek dobro snalaze. Taj produkcijski posao mogli bi svrstati u kategoriju onih vrlo dinamičnih, prepletenih uspjesima i neuspjesima koji se perpetuirano nižu, često ne ostavljajući vremena za predah i garantiraju vrlo dug, ali srećom uvijek uspješan oporavak. Festivalsko vrijeme uvijek je posebno. Intenzivno. Bez obzira na ulogu koju igrate ili jeste li izvođač, publika, organizator ili slučajni prolaznik.  

Kako dobro upoznati nekog bez da ga upoznaješ mjesecima? Pozovi ga na svoj festival!

Možda ste nekad čuli priču o instant prijateljstvima koja je dobro opisana u knjizi „Klub boraca“ Chucka Palahniuka. On tako opisuje kratke susrete s osobama tijekom putovanja, a tijekom tri dana festivala s osobom možete doživjeti takvo prijateljstvo uz zanimljive razgovore, lijepe poglede, nelagodne minute, (teško) rješive probleme ili izazove, kašnjenja na vlakove, autobuse, predstave, performanse, kave, sastanke, predstavljanja, promocije… Ukratko, svaki je festivalski dan avantura života, barem dok traje.

Uvijek zanimljive potrage za naizgled beskorisnim stvarima koje će se kasnije koristiti u programu, nezamislivi rekviziti za predstave, performanse i pokoji koncert pronađeni u volonterskim garažama, noćenja u hotelima i domovima organizatora i volontera, smijeh od kojeg ti se zgrče trbušni mišići i teku suze, ljubav i sreća koje rastu do neba… FIUK ovako zvuči kao prava bajka. A on i jest baš to. Nestvarnih 10 godina u centru Koprivnice, na mjestima na kojima se život naizgled i ne odvija, na mjestima koja se podrazumijevaju, u prolazima, stepeništima ili na travi koja je nažalost zaboravila kako je kad ju prekriju stopala i jastučići za sjedenje.

Naši su se FIUK gosti, a danas prijatelji, snalazili u svim situacijama. Ispreplićući priču o gradu s pričom o izvedbenim umjetnostima, FIUK je prikazao aktualnosti i razvoj nezavisne scene, promišljanja o prostorima za izvođenje, razvoju i interesu publike i to od prvih izdanja do danas.

Ranojutarnje kave zamijenjene istovarom, utovarom i montažama pozornice, premalo publike, previše publike, smijeh u naizgled bezizlaznim scenarijima, uvijek dobra rješenja, podjele, razrade i izmjene uloga među onima na sceni i onima iza scene… isprobali smo sve!

Iznenadili smo publiku. I publika je iznenadila nas. Otvorena je i za suvremenije kazališne, performativne ili koncertne sadržaje. Iako se ponekad može učiniti da ima prostora za njezino obrazovanje, ona je dobra kritičarka i važna sastavnica ovog festivala.

Zapravo… FIUK su uvijek dobri i hrabri ljudi koji ni jednom izazovu nisu rekli ne, iako (ili možda baš zato što) nisu znali u što se upuštaju. I tako dok je grad stvarao ljude, ljudi su stvarali FIUK, a FIUK je ponovno stvarao ljude i oblikovao ih na najbolji način u njihove najbolje inačice.

Zato hvala FIUK-u što je fijukao najzabavnijim fijucima, fijukicama i fijučićima, dajući nam uvijek nove poglede na grad, umjetnost, ali i sam život.

Tekst: Maša Zamljačanec

Naslovna fotografija: Volonterke, Sinagoga, 2017, Foto by Petra Travinić